Provided by: nmap_7.95+dfsg-3_amd64 
IME
nmap - Alat za istraživanje mreže i sigurnosni/port skener
PREGLED
nmap [Tip skena...] [Opcije] {specifikacija cilja}
OPIS
Nmap (“Network Mapper”) je open source alat za istraživanje mreže i sigurnosni auditing. Dizajniran je za
brzo skeniranje velikih mreža, ali radi jednako dobro i kad je u pitanju samo jedan host. Nmap koristi
sirove (raw) IP pakete na nov i originalan način da bi ustanovio koji hostovi su dostupni na mreži, koji
servisi (naziv aplikacije i verzija) su pokrenuti na tim hostovima, o kojim operativnim sustavima (i
verzijama) je riječ, koji tipovi paket filtera i vatrozida se koriste, te mnogo drugih karakteristika.
Iako je Nmap najčešće korišten za sigurnosni auditing, mnogi sistemski i mrežni administratori pronašli
su u njemu koristan alat za rutinske zadatke poput sastavljanja popisa mrežnog inventara, upravljanja
vremenima nadogradnje servisa i nadgledanja uptime-a računala ili servisa.
Rezultat Nmap pretraživanja je popis skeniranih meta s dodatnim informacijama o svakoj od njih ovisno o
korištenim parametrima. Ključna informacija je “ tabela zanimljivih portova”. U tabeli se nalati broj
porta i protokol, naziv servisa i stanje.Stanje je ili: otvoreno, filtrirano, zatvoreno ili nefiltrirano.
Otvoreno znači da na ciljanom računalu postoji aplikacija koja sluša na tom portu i čeka na
konekciju/pakete. Filtrirano znači da između nas i ciljanog računala postoji vatrozid, paket filter ili
neki drugi mrežni uređaj koji blokira port, pa Nmap ne može reći da li je port otvoren ili zatvoren.
Zatvoreni portovi trenutno nemaju aplikacije koje slušaju na njima. Portovi su klasificirani kao
nefiltrirani u situacijama kada odgovaraju na Nmap-ove upite, ali Nmap nije u mogućnosti ustanoviti da li
su otvoreni ili zatvoreni. Nmap vraća sljedeće kombinacije u izvještajima: otvoren|filtriran i
zatvoren|filtriran kad ne može ustanoviti koje od dva stanja točnije opisuje port. Port tabela može
također sadržavati i informacije o verziji softvera, kada je ta opcija upaljena kod skeniranja. Kad je
zatraženo skeniranje IP protokola (-sO), Nmap vraća informacije o podržanim IP protokolima, a ne o
portovima.
Uz navedenu tabelu portova, Nmap može dati i dodatne informacije o ciljanom računalu, uključujući reverse
DNS imena, pretopstavku o tome koji operativni sustav je s druge strane, tipove uređaja i MAC adrese.
Prikaz tipičnom Nmap skena je prikazan u: Primjer 1, “Ovako izgleda primjer Nmap skena”. Jedan od Nmap
argumenata korišten u navedenom primjeru je -A, opcija za otkrivanje OS-a i njegove verzije, zatim-T4 za
brže skeniranje, te nakon toga dva hosta koje želimo skenirati.
Primjer 1. Ovako izgleda primjer Nmap skena
# nmap -A -T4 scanme.nmap.org playground
Starting nmap ( https://nmap.org/ )
Interesting ports on scanme.nmap.org (205.217.153.62):
(The 1663 ports scanned but not shown below are in state: filtered)
PORT STATE SERVICE VERSION
22/tcp open ssh OpenSSH 3.9p1 (protocol 1.99)
53/tcp open domain
70/tcp closed gopher
80/tcp open http Apache httpd 2.0.52 ((Fedora))
113/tcp closed auth
Device type: general purpose
Running: Linux 2.4.X|2.5.X|2.6.X
OS details: Linux 2.4.7 - 2.6.11, Linux 2.6.0 - 2.6.11
Uptime 33.908 days (since Thu Jul 21 03:38:03 2005)
Interesting ports on playground.nmap.org (192.168.0.40):
(The 1659 ports scanned but not shown below are in state: closed)
PORT STATE SERVICE VERSION
135/tcp open msrpc Microsoft Windows RPC
139/tcp open netbios-ssn
389/tcp open ldap?
445/tcp open microsoft-ds Microsoft Windows XP microsoft-ds
1002/tcp open windows-icfw?
1025/tcp open msrpc Microsoft Windows RPC
1720/tcp open H.323/Q.931 CompTek AquaGateKeeper
5800/tcp open vnc-http RealVNC 4.0 (Resolution 400x250; VNC TCP port: 5900)
5900/tcp open vnc VNC (protocol 3.8)
MAC Address: 00:A0:CC:63:85:4B (Lite-on Communications)
Device type: general purpose
Running: Microsoft Windows NT/2K/XP
OS details: Microsoft Windows XP Pro RC1+ through final release
Service Info: OSs: Windows, Windows XP
Nmap finished: 2 IP addresses (2 hosts up) scanned in 88.392 seconds
Najnoviju verziju Nmap-a možete downloadati sa sljedećeg linka: [1]. Najnovija verzija man stranica
(uputa) dostupna je na sljedećem linku: https://nmap.org/man/.
NAPOMENE O PRIJEVODU
Hrvatsku verziju Nmap vodiča je preveo Robert Petrunić s originalne Engleske verije[2] 2991. Iako se
nadam da će prijevod učiniti Nmap dostupniji ljudima Hrvatskog govornog područja, ne mogu garantirati da
je prijevod kompletan i up to date kao i originalna Engleska verzija. Projevod možete modificirati i
redistribuirati pod uvjetima Creative Commons Attribution Licence[3]. Ovo je prva verzija i
najvjerovatnije ima dosta nekonzistentnih prijevoda (riječi koje su na različitim mjestima prevedene
drugačije), ali smisao prijevoda je i dalje ostao isti. Nadam se da ću u idućim verzijama napisati više
"književni" točan prijevod
PREGLED OPCIJA
Sljedeći pregled opcija je ispisan kad pokrenete Nmap bez ikakvih parametara, a posljednja verzija je
uvijek dostupna na: https://nmap.org/data/nmap.usage.txt. Pomaže ljudima zapamtiti najčešće opcije, ali
nije zamjena za detaljne upute koje se nalaze u ovom manualu. Neke manje korištene opcije čak se ni ne
nalaze u pregledu opcija.
Upotreba: nmap [Tip(ovi) skeniranja] [Opcije] {ciljano računalo}
CILJANO RAČUNALO:
Možete upisati hostname (naziv računala), IP adrese, mreže (subnete) isl.
Primjer: scanme.nmap.org, microsoft.com/24, 192.168.0.1; 10.0.0-255.1-254
-iL <naziv datoteke>: Naziv datoteke u kojoj se nalazi popis hostova/mreža
-iR <broj hostova>: Odaberi nasumične hostove
--exclude <host1[,host2][,host3],...>: Ne skeniraj navedene hostove/mreže
--excludefile <datoteka>: Ne skeniraj navedene hostove/mreže koji se nalaze u navedenoj datoteci
OTKRIVANJE HOSTOVA:
-sL: List Scan - samo navedi mete koje skeniraš
-sP: Ping Scan - samo ustanovi da li je host online i ne radi ništa više
-P0: Smatraj sve hostove online -- ne pokušavaj ustanoviti da li postoje.
-PS/PA/PU [lista_portova]: koristi TCP SYN/ACK ili UDP za otkrivanje hostova
-PE/PP/PM: ICMP echo, timestamp i netmask pokušaji skeniranja
-n/-R: Ne pokušavaj raditi DNS rezoluciju/uvijek koristi DNS rezoluciju [default: ponekad]
TEHNIKE SKENIRANJA:
-sS/sT/sA/sW/sM: TCP SYN/Connect()/ACK/Window/Maimon skenovi
-sN/sF/sX: TCP Null, FIN, and Xmas skenovi
--scanflags <flagovi>: Navedi TCP flagove pomoću kojih želiš skenirati
-sI <zombie host[:probeport]>: Idlescan
-sO: IP protocol scan
-b <ftp relay host>: FTP bounce scan
SPECIFIKACIJA PORTOVA I REDOSLJED SKENIRANJA:
-p <port ranges>: Skeniraj samo navedene portove
Primjer: -p22; -p1-65535; -p U:53,111,137,T:21-25,80,139,8080
-F: Brzo - Skeniraj samo portove navedene u nmap-services fileu
-r: Skeniraj portove po redu - ne randomiziraj
OTKRIVANJE SERVISA/VERZIJA:
-sV: Pokušaj na osnovu otvorenih portova saznati informacije o servisu/verziji
--version-light: Koristi najvjerovatnije skenove zbog ubrzane detekcije verzije
--version-all: Isprobaj sve vrste skenova za saznavanje verzije
--version-trace: Pokaži detaljnu aktivnost skeniranja verzije (za debugging)
DETEKCIJA OS-a:
-O: Uključi OS detekciju
--osscan-limit: Ograniči OS detekciju samo na one ciljeve koji obećavaju
--osscan-guess: Pogađaj OS malo agresivnije
TIMING I PERFORMANSE:
-T[0-6]: Podesi predložak za timing (veći broj je brže)
--min-hostgroup/max-hostgroup <numhosts>: Paralelno skeniraj hostove / veličina sken grupe
--min-parallelism/max-parallelism <numprobes>: Paraleliziraj sonde
--min-rtt-timeout/max-rtt-timeout/initial-rtt-timeout <msec>: Navedi vrijeme potrebno za povratak (engl. round trip time) sonde.
--host-timeout <msec>: Odustani od skeniranja ciljanog računala nakon navedenog vremena u milisekundama
--scan-delay/--max-scan-delay <msec>: Podesi pauzu između slanja upita
OBILAŽENJE FIREWALL-a/IDS-a I SPOOFING:
-f; --mtu <vrijednost>: fragmentiraj pakete (opcionalno sa zadanim MTU-om)
-D <mamac1,mamac2[,ME],...>: Sakrij skan korištenjem mamaca
-S <IP_Address>: Spoofaj ishodišnu (source) adresu
-e <iface>: Koristi navedeni interface (mrežni adapter)
-g/--source-port <broj_porta>: Koristi navedeni broj ishodišnog (source) porta
--data-length <broj>: Dodaj random podatke u poslane pakete
--ttl <vrijednost>: Podesi IP time-to-live polje
--spoof-mac <mac adresa/prefiks/naziv proizvođača>: Spoofaj svoju MAC adresu
ISPIS:
-oN/-oX/-oS/-oG <file>: Ispiši scan normalno, kao XML, s|<rIpt kIddi3,
i Grep format u navedeni file
-oA <osnovni_naziv>: Ispis u tri glavna formata istovremeno
-v: Povećaj verbose nivo (ako želite postići veći efekt, stavite opciju -vv)
-d[nivo]: Podesi ili povećaj debuging nivo (Ima smisla do brojke 9, više od toga ne)
--packet-trace: Pokaži sve poslane i primljene pakete
--iflist: Ispiši host interface i rute (za debuging)
--append-output: Dodaj ispis u postojeće datoteke - nemoj ih prepisati
--resume <naziv_datoteke>: Nastavi prekinuti scan
--stylesheet <putanja/URL>: XSL stylesheet za transformiranje XML generiranog dokumenta u HTML
--no-stylesheet: Spriječi povezivanje XSL stylesheet-a s XML ispisom
RAZNO:
-6: Omogući skeniranje IPv6 protokola
-A: Omogući prepoznavanje OS-a i verzije OS-a
--datadir <naziv_direktorija>: Navedi customizirani Nmap data file
--send-eth/--send-ip: šalji sirove (RAW) ethernet frame-ove ili IP pakete
--privileged: Pretpostavka da je korisnik koji je pokrenuo Nmap u potpunosti privilegiran (ima admin ovlasti)
-V: Ispiši verziju Nmap-a
-h: Ispiši ovaj help ekran
PRIMJERI:
nmap -v -A scanme.nmap.org
nmap -v -sP 192.168.0.0/16 10.0.0.0/8
nmap -v -iR 10000 -P0 -p 80
ODABIR CILJANOG RAČUNALA
Sve što unesete u komandnu liniju Nmap-a, a nije opcija ili argument opcije (dakle nije parametar samog
programa), tretira se kao ciljano računalo. Najjednostavniji slučaj je da unesete IP adrese ili naziv
ciljanog hosta.
Ponekad želite skenirati čitavu mrežu hostova. Za tu namjenu Nmap podržava CIDR adresiranje. Dakle, nakon
IP adrese ili naziva računala, možete dodati /numbits (broj bitova) koji se koriste kao mrežni ID. Npr.
192.168.10.0/24 će skenirati 256 hostova između 192.168.10.0 (binarno: 11000000 10101000 00001010
00000000) i 192.168.10.255 (binarno: 11000000 10101000 00001010 11111111) uključujući i 192.168.10.0 i
192.168.10.255. 192.168.10.40/24 će učiniti istu stvar. Ako smo pak odabrali scanme.nmap.org, a recimo da
je IP adresa tog hosta 205.217.153.62, scanme.nmap.org/16 bi skeniralo 65,536 IP adresa između
205.217.0.0 i 205.217.255.255. Najmanja dozvoljena vrijednost je 1 (što bi skeniralo gotovo cijeli
internet), dok je najveća dozvoljena vrijednost 32, što skenira samo jednog hosta.
CIDR notacija je kratka, ali nije uvijek dovoljno fleksibilna. Npr. želite skenirati 192.168.0.0/16, ali
želite izbjeći sve IP adrese koje završavaju s .0 ili .255, jer su to mrežni ID i broadcast IP adresa u
klasful adresiranju. Nmap za tu situaciju podržava adresiranje na nivou okteta. Umjesto da navedete
normalnu IP adresu, možete navesti listu brojeva odvojenih zarezom (1,2,3) ili područja za svaki oktet
(1-254). Npr. 192.168.0-255.1-254 će preskočiti sve adrese u navedenom području koje završavaju na .0 i
.255, tj. skenirat će sve IP adrese od 192.168.0.1 do 192.168.255.254, preskačući one IP adrese koje u
zadnjem oktetu imaju 0 ili 255. Područja nisu limitirana na zadnji oktet, recimo, 0-255.0-255.13.37 će
skenirati SVE IP adrese koje završavaju na 13.37. Ovaj način skeniranja može biti koristan za razna
istraživanja i ispitivanja.
IPv6 adrese mogu biti specificirane isključivo u potpunosti definirane (fully qualified) kao IP adrese
ili naziv hosta. CIDR i oktet područja nisu podržani za IPv6 jer se rijetko koriste.
Nmap prihvaća navođenje više hostova u komandnoj liniji, a hostovi ne moraju biti istog tipa. Naredba
nmap scanme.nmap.org 192.168.0.0/8 10.0.0,1,3-7.0-255 će učiniti upravo ono što očekujete od nje.
Ciljevi skeniranja su obično navedeni u samoj komandnoj liniji, ali podržane su i sljedeće opcije:
-iL <naziv ulazne datoteke> (Iščitaj parametre iz liste)
Iščita informacije o ciljanom hostu iz ulazne datoteke. Proslijediti Nmapu veliku količinu hostova iz
komandne linije izgleda nepregledno, ali to je ono što u većini slučajeva i želimo. Npr. iz DHCP
servera ste izvukli popis 10 000 trenutno iznajmljenih IP adresa i želite ih skenirati ili možda
želite skenirate sve ip adrese osim tih kako bi pronašli hostove koji imaju neautoriziranu statičku
IP adresu. Da bi to postigli, generirajte popis hostova koje želite skenirati u neku datoteku i
proslijedite tu datoteku Nmap-u kao argument opciji -iL. U datoteci mogu biti unosi u bilo kojem
formatu koji Nmap podržava u samoj komandnoj liniji (IP adresa, naziv hosta, CIDR, IPv6, ili oktet
nekog područja). Svaki unos mora biti odvojen s jednim ili s više razmaka, tabom ili novim redom.
Isto tako možete staviti minus (-), ukoliko želite da Nmap iščita hostove iz standardnog unosa
umjesto iz navedene datoteke.
-iR <broj hostova> (Nasumično odaberi ciljano računalo)
Za istraživače interneta i ostale koji žele odabrati ciljano računalo nasumično. Argument broj
hostova kaže Nmap-u koliko IP adresa da generira. Neželjene IP adrese, poput privatnih, multicast ili
nedodjeljenih IP adresnih područja su automatski izbačene. Argument 0 može biti naveden za skeniranje
koje nikad neće završiti. Imajte na umu da neki mrežni administratori ne vole neautorizirano
skeniranje i mogli bi se žaliti vašem ISP-u, što bi pak moglo rezultirati zabranom pristupa internetu
za vas. Koristitte ovu opciju na vlastitu odgovornost. Ukoliko se pak, jednog kišnog popodneva,
nađete u situaciji da ne znate što bi sa sobom, iskušajte naredbu nmap -sS -PS80 -iR 0 -p80 kako bi
nasumično pronašli web servere za browsanje.
--exclude <host1[,host2][,host3],...> (isključi iz skeniranja hostove/mreže)
Navedite zarezom odvojenu listu hostova koje želite isključiti iz skena iako se nalaze u mrežnom
području koje ste specificirali. Popis koji proslijedite na ovaj način koristi normalnu Nmap
sintaksu, pa možete upisati naziv hosta, CIDR mrežne blokove, oktete rangeva isl. To može biti
korisno u slučaju kad mreža koju želite skenirati ima nedodirljive i kritične servere, sisteme za
koje se zna da će odmah reagirati na port sken, ili postoje podmreže koje administriraju drugi
administratori i ne želite skenirati njihov dio mreže.
--excludefile <naziv_datoteke> (Isključi iz skeniranja koristeći ulazni file)
Ova opcija nudi istu funkcionalnost kao i prije opisana opcija --exclude, s tim da hostove koje ne
želite skenirati ne navodite u komandnoj liniji, već unutar datoteke. Hostovi mogu biti navedeni u
datoteci (naziv_datoteke) koji kao delimiter koristi novi red, razmak ili tab.
POSTUPAK PRONALAŽENJA HOSTOVA
Jedan od prvih koraka kad je u pitanju sakupljanje informacija o mreži je smanjivanje (ponekad velike)
količine IP adresnih područja u popis aktivnih i zanimljivih hostova. Skeniranje svih portova za svaku
adresu je sporo i najčešće nepotrebno. Naravno, ono što nekog hosta čini zanimljivim uvelike ovisi o
razlogu samog skena. Mrežni administratori će možda biti zainteresirani samo za hostove koji imaju
pokrenut određeni servis, dok će sigurnosni auditori biti zainteresirani za svaki uređaj s IP adresom.
Administratoru će možda biti dovoljno korištenje ICMP pinga kako bi pronašao hostove na mreži, dok će
vanjski penetration tester koristiti široki spektar alata i nebrojene sonde u pokušaju da obiđe zabrane
postavljene na vatrozidu.
Budući da su potrebe korisnika kod pronalaženja hostova tako različite, Nmap nudi široki spektar opcija
za prilagođavanje korištenim tehnikama. Pronalaženje hostova (engl host discovery) se ponekad naziva Ping
scan, ali ide daleko dalje od običnog ICMP echo paketa povezanog sa sveprisutnim ping alatom. Korisnici
mogu preskočiti dio pinganja s list skenom (-sL) ili isključivanjem pinganja (-P0) ili da pristupe mreži
s kombinacijama multi port TCP SYN/ACK, UDP i ICMP sondi. Namjena tih sondi je iznuđivanje odgovora koji
dokazuje da je IP adresa u stvari aktivna (korištena je od strane hosta ili mrežnog uređaja). Na većini
mreža je samo jedan mali postotak IP adresa aktivan. To je pogotovo točno za mreže blagoslovljene RFC1918
dokumentom (privatni adresni prostor poput 10.0.0.0/8). Navedena mreža ima 16 miliona IP adresa, ali imao
sam prilike vidjeti da je koriste firme s manje od tisuću mašina. Postupak pronalaženja hostova može
pronaći koja su to računala u tom moru neaktivnih IP adresa.
Ukoliko ne navedete nikakvu opciju Postupku pronalaženja hostova, Nmap šalje TCP ACK paket namjenjen
portu 80 i ICMP echo zahtijev na ciljano računalo. Izuzetak od ovog pravila je taj da je ARP sken
korišten za ciljana računala na lokalnoj ethernet mreži. Za neprivilegirane UNIX shell korisnike, Nmap
šalje SYN paket umjesto ACK-a korištenjem connect() sistemskog poziva. To je jednako opcijama -PA -PE.
Takav način pronalaženja hostova je obično dostatan kad su u pitanju lokalne mreže, ali preporučen je
malo potpuniji set sondi za istraživanje kod sigurnosnog auditinga.
Opcija -P* (koja odabire ping tipove) može biti kombinirana. Možete povećati šanse provaljivanja
vatrozida slanjem mnogo sondi koje koriste različite TCP portove/zastavice (engl. flags) i ICMP kodove.
Također imajte na umu da se po defaultu na lokalnoj mreži za otkrivanje hostova koristi ARP discovery
(-PR) čak i kad navedete druge -P* opcije zbog toga jer je gotovo uvijek brži i efikasniji.
Sljedeće opcije upravljaju postupkom otkrivanja hostova.
-sL (List Sken)
List sken nije skeniranje hosta, već saznavanje nekih javno dostupnih informacija o njemu bez slanja
ijednog paketa prema tom hostu. List scan jednostavno ispiše svakog hosta kojeg smo specificirali i
napravi reverse DNS rezoluciju da bi saznao njegovo ime. Iznenađujuće je koliko korisnih informacija
možete dobiti ovim načinom "skeniranja". Npr. fw.chi.playboy.com je vatrozid Čikaškog (Chichago)
ureda firme Playboy Enterprises. Nmap na kraju navede i ukupan broj IP adresa koje pripadaju tom
hostu. List Sken je koristan u situacijama kada se želite uvjeriti da imate ispravne IP adrese koje
želite skenirati. Ukoliko List sken izbaci nazive domena koje ne poznajete bilo bi dobro provjeriti
prije nego pokrenete skeniranje, jer ne bi bilo dobro da počnete skenirati krive hostove ;-).
Kako je ideja samo ispisati popis ciljanih hostova, ne možete kombinirati opcije za funkcionalnosti
višeg nivoa, poput skeniranja portova, detekcije OS-a, ping skeniranja isl. Ukoliko želite isključiti
ping skeniranje, a ipak koristiti funkcionalnosti višeg nivoa, pročitajte opis -P0 opcije.
-sP (Ping Sken)
Ova opcija kaže Nmap-u da napravi samo ping sken (otkrivanje hostova) i da ispiše hostove koji su
odgovorili na skeniranje. Ne radi se nikakvo dodatno testiranje (poput port skeniranja ili detekcije
OS-a). To je način skeniranja koji je stupanj intruzivniji od list skena ali se može koristiti u istu
svrhu. Dozvoljava lagano "pretraživanje neprijateljskog teritorija" (engl. reconnaissance), bez
pretjeranog privlačenja pažnje, jer znati koliko hostova je stvarno "živo" na mreži je važnija
informacija za napadača ili sigurnosnog auditora, nego lista koju je izbacio list scans popisom svih
IP adresa i hostova koji postoje.
Sistemski administratori također nalaze ovu opciju poprilično korisnom. Može se koristiti za
pronalaženje dostupnih računala na mreži ili koristiti kao alat za nadgledanje dostupnosti servera.
Taj način primjene se naziva ping sweep i mnogo je pouzdaniji od pinganja broadcast adrese zato jer
mnogi hostovi ne odgovaraju na broadcast upite. (Konkretno windows mašine ne odgovaraju na broadcast
ping, ali odgovaraju na druge tipove broadcast paketa).
Po defaultu -sP opcija šalje ICMP echo i TCP paket na port 80. Kad je pokrenuta od strane
neprivilegiranog korisnika (korisnika koji nije lokalni administrator), poslan je SYN paket na port
80 (korištenjem API poziva connect() ). Kad privilegirani korisnik pokušava skenirati hostve na
lokalnoj mreži, koriste se ARP zahtjevi (-PR) osim ako nije specificirana opcija --send-ip. Opciju
-sP možete kombinirati s bilo kojim tipom otkrivajućih (discovery) tipova skeniranja (sve -P* opcije
osim -P0 opcije) kako bi postigli veću fleksibilnost. Ukoliko se koristi bilo koji od tih tipova
skeniranja i port broj, automatski su defaultne postavke skeniranja premošćene (ACK i echo zahtjevi).
Ukoliko su između hosta na kojem je pokrenut Nmap i ciljanog hosta nalaze vatrozidi, preporuka je
koristiti upravo te tehnike kako vatrozid ne bi filtrirao upite ili odgovore na njih.
-P0 (Bez pinganja)
Ova opcija preskače fazu otkrivanja hostova. Ukliko ne koristite ovu opciju, Nmap pokušava ping
skeniranjem saznati koja računala su dostupna kako bi SAMO njih i skenirao. Ukoliko koristite ovu
opciju Nmap će skenirati svakog navedenog hosta bez obzira da li je dostupan ili ne, jer neće raditi
provjeru. Ukoliko odaberete kompletnu klasu B (/16 po CIDR notaciji) Nmap će skenirati svih 65536
hostova, bez obzira da li su "živi" ili ne. Napomena: drugi karakter u ovoj opciji je NULA, a ne
veliko slovo O. Ukoliko je na hostu zatvoren ICMP protokol (što je slučaj kod 90% računala na
internetu), a niste stavili -P0 opciju, Nmap neće skenirati ta računala, dakle, ukoliko želite
skenirati računala koja ne odgovaraju na ICMP echo upit, a znate da postoje i da su "živi" stavite
ovu opciju.
-PS [lista_portova] (TCP SYN Ping)
Ova opcija šalje prazan TCP paket s upaljenim SYN flagom. Defaultni odredišni port je 80 (možete se
konfigurirati kod kompajliranja programa na način da promijenite DEFAULT_TCP_PROBE_PORT u nmap.h
biblioteci), no, možete navesti i neki drugi port kao parametar. Isto tako je moguće poslati zarezom
odvojenu listu portova kao parametar ovoj opciji (npr. -PS22, 23,25,80,113,1050,35000). U tom će
slučaju nmap poslati paket na svaki od navedenih portova paralelno.
SYN flag u paketu kaže ciljanom hostu da se želite spojiti na navedeni port/portove. Ukoliko je port
zatvoren, odgovor koji će Nmap dobiti od ciljanog hosta je RST (reset). Ukoliko je port otvoren,
ciljano računalo će poslati SYN/ACK paket, što je drugi korak u trostrukom rukovanju TCP protokola.
Računalo na kojem je pokrenut Nmap u tom trenutku prekida konekciju na način da pošalje RST paket
(umjesto ACK paketa koji bi završio trostruko rukovanje i uspostavio konekciju sa ciljanim hostom).
RST paket je poslao kernel računala na kojem je pokrenut Nmap, jer je dobio SYN/ACK paket koji nije
očekivao.
Nmap ne zanima da li je port otvoren ili zatvoren, RST ili SYN/ACK odgovor koji je dobio dovoljan su
odgovor da je računalo "živo". Bez obzira na to RST odgovor znači da je računalo tu i da je "živo",
dok SYN/ACK odgovor uz to znači i da računalo "sluša" na navedenom portu.
Na UNIX mašinama samo privilegirani korisnik root može slati i primati sirove (RAW) TCP pakete. Za
neprivilegirane korisnike napravljen je obilazni put u kojem Nmap automatski poziva connect() API na
svaki navedeni port. To je postiglo efekt slanja SYN paketa na coljani host i iniciran je poušaj
ostvarivanja konekcije. Ukoliko connect() API vrati brzi odgovor uspješnog spajanja ili ECONNREFUSED
grešku, TCP stack na OS-u je dobio SYN/ACK ili RST od ciljanog hosta i host je označen kao dostupan.
Ukoliko konekcija "visi" dok ne istekne timeout, ciljani host je označen kao nedostupan (ugašen).
Navedeni obilazni put se koristi i kod IPv6 konekcija, je Nmap još nema implementiranu izradu sirovih
(RAW) paketa za IPv6 protokol.
-PA [lista_portova] (TCP ACK Ping)
TCP ACK ping je sličan SYN pingu. Razlika je, što je lako zaključiti iz samog naziva, u tome što se
umjsto SYN flaga upali ACK flag. Takav paket podrazumijeva da je konekcija već uspostavljena iako
nije, samim tim bi ciljani hostovi uvijek trebali odgovoriti s RST paketom, te na taj način potvrditi
svoje postojanje.
-PA opcija koristi isti defaultni port kao i SYN scan (port 80) i isto kao i SYN scan može primiti
listu portova u istom formatu. Ukoliko neprivilegirani korisnik pokuša pokrenuti Nmap s ovom opcijom
ili je u pitanju IPv6 TCP konekcija, koristi se obilazni put opisan u TCP SYN pingu. Ova opcija nije
savršena, jer connect() u stvari šalje SYN pakete umjesto ACK paketa
Razlog zašto koristiti i SYN i ACK sonde je radi povećavanja šansi za obilaženje vatrozida. Mnogi
administratori konfiguriraju rutere i ostale jednostavne vatrozide na način da zaustavljaju dolazeće
SYN pakete osim ako nisu namijenjeni nekim javnim servisima, poput weba ili mail servera. Takav način
podešavanja uređaja sprječava nedozovljene konekcije prema računalima tvrtke, ali omogućava
neograničen izlazni promet prema internetu. Ovakav pristup konekcija bez stanja (engl. stateless)
oduzima malo resursa na vatrozidima/ruterima i podržan je na gotovo svim hardverskim i softverskim
filterima. Netfilter/ iptables, poznati vatrozid na Linux operativnom sustavu nudi opciju --syn kako
bi mogli implementirati ovakav pristup konekcija bez stanja (engl. stateless). Kod tako
konfiguriranih vatrozida, sonde SYN ping (-PS) će najvjerovatnije biti blokirane kad ih pošaljete na
zatvorene portove. No međutim, ACK sonde će bez problema prolaziti kroz njih.
Drugi tip vatrozida podržava konekcije sa stanjem (engl. stateful) koji odbacuju sve neočekivane
pakete. Ova opcija se u početku koristila samo kod naprednijih vatrozid rješenja, ali je vremenom
postala rasprostranjenija. Linux vatrozid Netfilter/iptables podržava ovu opciju korištenjem opcije
--state, koja kategorizira pakete vezano uz stanje konekcije. Skeniranjem takvih sustava veća je
vjerovatnost da ćemo od SYN sonde dobiti nekakvu informaciju, nego od ACK, jer se ACK sonde koje
nemaju uspostavljenu konekciju tretiraju kao lažne i odbačeni su bez ikakvog odgovora. U slučaju
dvojbe, najbolje je poslati i SYN i ACK sonde naviođenjem opcija -PS i -PA.
-PU [lista_portova] (UDP Ping)
Još jedna metoda detekcije hostova je i UDP ping. UDP ping šalje prazne UDP pakete (osim ako nije
definirana opcija --data-length) na navedene portove. Portlist opcija ima isti format kao i prije
obrađene opcije -PS i -PA. Ukoliko nije naveden niti jedan port, defaultni je 31338. To se može
promijeniti kod kompajliranja promjenom DEFAULT_UDP_PROBE_PORT u nmap.h biblioteci. Namjerno je
odabran visoki nestandardni port, jer bi slanje paketa na otvorene UDP portove dalo neželjene
rezultate za ovu vrstu skena.
Nakon što je ciljano računalo dobilo paket na zatvoreni port, trebalo bi odgovoriti ICMP paketom "
nedostupan port" (engl. port unreachable). Na osnovu toga Nmap može zaključiti da je ciljani host
"živ". Drugi tipovi ICMP grešaka, poput nedostupan host/mreža ili premašen TTL (engl. TTL exceeded)
nagovještavaju da je host ugašen ili nedostupan. Ukoliko nema nikakvog odgovora, Nmap također
zaključi da je host ugašen/ nedostupan. Ukoliko je paket stigao na otvoreni UDP port, većina servisa
će jednostavno ignorirati prazan UDP paket i Nmap neće dobiti nikakav odgovor. Zbog toga je defaultni
port 32338, jer je mala mogućnost da će neki servis koristiti taj port. Postoje i neki servisi, poput
chargen-a, koji će odgovoriti na prazan UDP paket i na taj način otkriti Nmapu da je host "živ".
Glavna prednost ovog tipa skeniranja je da obilazi vatrozide i paket filtere koji skeniraju samo TCP
promet. Npr. Linksys BEFW11S4 bežični (wireless) ruter na vanjskom mrežnom adapteru filtrira samo TCP
portove, a na UDP skenove odgovara s ICMP port nedostupan.
-PE; -PP; -PM (ICMP tipovi pinganja)
Uz do sad navedene tipove skeniranja i otkrivanja hostova, Nmap može slati i standardne ICMP pakete
korištenjem klasičnog ping programa. Nmap šalje ICMP paket tipa 8 (echo request) na ciljanu IP adresu
očekujući odgovor tipa 0 (echo reply), ukoliko je host "živ". Na štetu mrežnih istraživača, većina
hostova i vatrozida na internetu blokira te pakete umjesto da na njih odgovara kako je opisano u RFC
1122[4] dokumentu. Zbog toga su ICMP skenovi rijetko ili gotovo nikad pouzdani kad se ciljani host
nalazi na internetu, ali za sistem administratore koji nadgledaju unutrašnje mreže, ovo je praktičan
i najjednostavniji pristup za skeniranje hostova. Opisani način skeniranja možete upaliti korištenjem
-PE opcije.
Bez obzira na to što je echo zahtijev standardni ICMP ping upit, Nmap se nije zaustavio na tome. Ako
pogledate ICMP standard (RFC 792[5]) vidjet ćete da je u njemu naveden i timestamp zahtijev,
information zahtijev i zahtijev za adresnom maskom i to pod kodovima 13,15 i 17. Iako je namjena tih
upita saznati informacije poput adresne maske i trenutnog vremena, vrlo ih je lako iskoristiti za
otkrivanje hostova. Host koji odgovori je "živ". Nmap u trenutnoj verziji ne podržava information
zahtijev, jer se ne koristi često. RFC 1122 inzistira na tome da “host NE BI TREBAO implementirati
taj ICMP tip poruka”. Upite za timestamp i adresnu masku možete poslati s -PP i -PM opcijama.
Timestamp odgovor (ICMP kod 14) ili odgovor adresne maske (kod 18) otkrivaju da je ciljani host
"živ". Ta dva upita su korisni u slučajevima kad administratori blokiraju echo zahtijev pakete, ali
zaborave blokirati ostale ICMP pakete.
-PR (ARP Ping)
Jedan od najčešćih scenarija korištenja Nmap-a je skeniranje ethernet LAN-a. Na većini LAN-ova,
posebno na onima koji koriste privatne ip adrese definirane u RFC 1918 dokumentu je većina IP adresa
u stvari neiskorištena. Kad Nmap pokuša poslati sirovi IP paket poput ICMP echo zahtjeva, operativni
sustav mora ustanoviti MAC adresu računala koja pripada ciljanoj IP adresi, kako bi moglo adresirati
ethernet frame. To je obično sporo i problematično jer operativni sustavi nisu napisani s
pretpostavkom da će u vrlo kratkom vremenskom periodu morati poslati milione ARP zahtjeva prema
nepostojećim hostovima.
ARP sken zadužuje Nmap i njegove optimizirane algoritme za ARP zahtjeve i ukoliko Nmap dobije odgovor
ne mora uopće pokretati IP bazirani ping, jer već zna da je računalo dostupno. Ovo čini ARP scan
mnogo bržim i pouzdanijim od IP baziranog skena, pa se defaultno koristi kod skeniranje hostova na
ethernetu za koje Nmap zaključi da su na lokalnoj mreži. Čak ako ste i naveli neke druge tipove
pinga, (poput -PE ili -PS), Nmap će koristiti ARP sken za sve hostove koji su na istoj mreži. Ukoliko
ne želite koristiti ARP sken, navedite opciju --send-ip.
-n (Bez DNS rezolucije)
Ova opcija kaže Nmap-u da nikad ne radi obrnutu DNS rezoluciju (engl. reverse DNS lookup) na aktivnim
IP adresama koje pronađe. Kako je obrnuta DNS rezolucija često spora, ova opcija ubrzava postupak.
-R (DNS rezolucija za sva ciljana računala)
Ova opcija kaže Nmap-u da uvijek radi obrnutu rezoluciju ciljanih IP adresa. U normalnim okolnostima
to se radi samo kad je potvrđeno da računalo postoji.
--system-dns (Koristi sistemski DNS rezolver)
Defaultno Nmap radi rezolving adresa slanjem upita direktno imenskim serverima (engl. name servers)
koji su podešeni na vašem računalu i čeka odgovore. Mnogo zahtjeva je poslano istovremeno (10 i više)
kako bi brže radilo. Ovu opciju navedite ukoliko želite koristiti sistemski rezolver (jedna po jedna
IP adresa pozivom sistemskog API poziva getnameinfo()). Ovo je sporije i rijetko je korisno osim ako
u Nmap DNS kodu postoji greška -- molim kontaktirajte nas u tom slučaju. Sistemski rezolver se uvijek
koristi za IPv6 skenove.
--dns-servers <server1[,server2],...> (Serveri koji će se koristiti za obrnute DNS upite)
U normalnim okolnostima, Nmap će pokušati pronaći vaše DNS servere iz resolv.conf datoteke (na
UNIX-u) ili iz registry baze podataka (na Win32). Naravno, postoji mogućnost da navedete servere po
želji korištenjem ove opcije. Ova opcija se ne koristi ako koristitite opciju --system-dns ili IPv6
sken. Korištenje više DNS servera je obično brže nego samo jednog.
OSNOVE SKENIRANJA PORTOVA
Bez obzira na to što je vremenom Nmap porastao gledano s funkcionalne strane, počeo je kao efikasan port
skener, te mu to i dalje ostaje osnovna namjena. Jednostavna naredba nmap ciljani host skenira više od
1660 TCP portova na navedenom računalu. Iako je većina port skenera grupirala portove u otvorene ili
zatvorene, Nmap ima granularniji pristup, te dijeli portove na: otvorene, zatvorene, filtrirane,
nefiltriran, otvorene|filtrirane i zatvorene|filtrirane.
Gore navedena stanja ne potiču od stvarnih stanja portova, već su opis onoga što Nmap u stvari vidi.
Npr., ukoliko Nmap-om skenirate neku mrežu, dok ste fizički spojeni na nju, Nmap bi mogao reći da je port
135 otvoren, dok bi isti taj sken u slučaju da tu istu mrežu skenirate s interneta, najvjerovatnije rekao
da je port filtriran (nalazi se iza vatrozida ili paket filtera).
Šest stanja portova kako ih Nmap prepoznaje
otvoren
Aplikacija aktivno prihvaća TCP konekcije ili UDP pakete na navedenom portu. To je ujedno i cilj
skoro svakog skeniranja. Osobe koje se bave sigurnošću znaju da je svaki otvoreni port, potencijalno
mjesto napada. Napadači i penetration testeri žele iskoristiti otvorene portove, dok ih
administratori pokušavaju zatvoriti ili zaštititi vatrozidima, bez da zabrane pristup legitimnim
korisnicima. Skeniranje otvorenih portova je zanimljivo ne samo za sigurnosne skenove, već i u
slučaju kad želite saznati koji servisi i aplikacije su dostupni na mreži.
zatvoren
Zatvoreni port je dostupan (odgovorio je na Nmap-ov upit), ali na njemu ne sluša niti jedna
aplikacija. Zatvoreni port nam govori da se na toj IP adresi nalazi host koji je upaljen, koji
najvjerovatnije nije iza vatrozida ili paket filtera, a to nam može pomoći i i otkrivanju verzije
OS-a. Kako su zatvoreni portovi dostupni (nitko nam nije zabranio pristup do njih), isplati se
kasnije ponoviti sken, jer možda će kasnije biti otvoreni. Administratori se trude zabraniti pristup
takvim portovima korištenjem vatrozida i paket filtera, u tom bi slučaju port bio filtriran, a ne
zatvoren (što je objašnjeno u nastavku).
filtriran
Nmap ne može ustanoviti da li je port otvoren ili ne, jer neki uređaj (vatrozid, pravila na ruteru,
paket filter) blokira upite prema tom portu. Ti su portovi frustrirajući za hakere, jer ne daju
gotovo nikakve informacije. Ponekad odgovaraju s ICMP porukom o grešci poput tip 3 kod 13 (odredište
je nedostupno - komunikacija administrativno zabranjena), ali filteri koji samo odbace paket i ne
daju nikakav odgovor na njegu su najčešći. Zbog toga Nmap mora poslati upit više puta kako bi bio
siguran da je paket odbačen zbog filtriranja, a ne zbog mrežnog zagušenja te samim tim usporava
skeniranje.
nefiltriran
Ovo stanje znači da je port dostupan, ali Nmap ne može ustanoviti da li je otvoren ili zatvoren. Samo
ACK sken (koji se koristi za otkrivanje pravila na vatrozidu može vratiti nefiltriran kao odgovor.
Skeniranje nefiltriranih portova nekom drugom metodom (poput Windows skena, SYN skena ili FIN skena
može dati odgovor na pitanje da li je port otvoren ili zatvoren.
otvoren|filtriran
Nmap okarakterizira port ovim stanjem kada nije u mogućnosti ustanoviti da li je port otvoren ili
filtriran. To se dogodi u situacijama kada na upit ne dobije nikakav odgovor. Nedostatak odgovora
može značiti da je paket filter odbacio paket i/ili bilo kakav odgovor koji je taj paket inicirao.
Samim tim Nmap nije siguran da li je port otvoren ili filtriran. UDP, IP protokol, FIN Null i Xmas
scan mogu klasificirati port ovim stanjem.
zatvoren|filtriran
U slučaju kad Nmap ne može ustanoviti da li je port zatvoren ili filtriran, okarakterizirat će ga
ovim stanjem. IPID Idle Scan je jedina sken metoda koja može vratiti ovakav rezultat.
TEHNIKE SKENIRANJA PORTOVA
Kako nisam previše vičan popravcima na automobilu, mogu potrošiti sate i sate samo da nađem odgovarajući
alat (poput čekića, ljpljive trake, ključa isl.). Nakon što odustanem od smješnih pokušaja da nešto
popravim i odvezem auto kod stvarnog mehaničara, začuđen sam kako jednostavno i nadasve uspješno izvadi
iz velike kutije s alatatom baš onaj koji je potreban za uspješan popravak. Umjestnost skeniranja portova
je slična. Stručnjak razumije mnoštvo tehnika skeniranja i odabere baš onu (ili kombinaciju više tehnika)
koja je odgovarajuća za određeni posao. Neiskusni korisnisi i script kiddies (osobe koje koriste skripte
koje je napisao netko drugi ne razumijevajući što i kako te skripte rade), pokušavaju sve riješiti
defaultnim SYN skanom. Kako je Nmap besplatan program, jedina prepreka između Vas i masteriranja port
skeninga je znanje. To je definitivno suprotno od automehaničarskog posla, u kojem recimo mož ete znati
da Vam treba zračni kompresor, ali to ne umanjuje činjenicu da ga trebate i kupiti.
Većina tipova skeniranja koje nmap podržava dostupni su privilegiranim korisnicima (morate biti ulogirani
kao administrator). To je zbog toga jer šalju sirove (RAW) pakete koji zahtjevaju root pristup u UNIX
svijetu. Korištenje administratorskog korisničkog accounta je preporučeno na windows operativnim
sustavima, mada Nmap ponekad radi i s neprivilegiranim korisnicima, ako je WinPCap prethodno instaliran
na sustav i aktivan. Zahtjev za root privilegijama je bila ozbiljna prepreka kad je Nmap prvi put pušten
u javnost 1997. godine, jer je većina korisnika imala pristup dijeljenim shell accountima. Sada je svijet
drugačiji. Kompjutori su jeftiniji, veći broj ljudi ima stalni pristup internetu, a desktop UNIX sustavi
su dominantni (uključujući linux i MAC OS X). Windows verzija Nmap-a je također dostupna, te je samim tim
i Nmap dostupniji većem broju korisnika. Zbog svih tih razloga, sve je manja potreba korisnika da pokreću
Nmap logirani sa dijeljenim shell accountima. To je naravno super stvarm jer je Nmap pokrenut pod
accountom privilegiranog korisnika mnogo moćniji i fleksibilniji.
Iako Nmap pokušava reproducirati ispravan rezultat svojih skenova, imajte na umu da su sve unutrašnje
komponente Nmap-a bazirane na paketima vraćenim od ciljanih računala (ili firewall uređaja ispred njih).
Neki hostovi mogu biti nepouzdani i podešeni na način da vrate pakete koji će zavarati Nmap i dati krivi
rezultat. Još češći su hostovi koji ne podržavaju RFC standard, te ne odgovaraju onako kako Nmap očekuje
od njih. FIN, Null i Xmas skenovi su pogotovo podložni tim problemima. Problemi poput gore navedenih su
specifični za pojedine tipove skeniranja i o tome se raspravlja u svakoj od tih tehnika skeniranja.
Ovo poglavlje dokumentira hrpu tehnika skeniranja portova koje podržava Nmap. Samo jedna od spomenutih
metoda može biti korištena u jednom trenutku, osim UDP skena (-sU) koji može biti kombiniran s bilo kojom
od TCP sken matoda. Radi lakšeg pamćenja, opcije skeniranja portova su u obliku -sC, gdje je C vidljiv iz
samog naziva sken tipa i obično je to prvo slovo. Jedini izuzetak je FTP bounce scan (-b). Defaultno,
Nmap radi SYN scan iako će ga zamijeniti s Connect() skenom, ako korisnik nema odgovarajuće ovlasti
slanja raw paketa (root pristup na UNIX sustavima) ili ako je specificirana IPv6 kao ciljana IP adresa.
Od svih navedenih tipova skenova u ovom poglavlju, neprivilegirani korisnik može pokrenuti samo Connect()
i FTP bounce scan.
-sS (TCP SYN scan)
SYN scan je defaultni i najpopularniji način skeniranja i to zbog opravdanih razloga. Može ga se
izvesti brzo, može skenirati tisuće portova u sekundi na brzim mrežama koje nisu opterećene firewall
uređajima koji utječu na kretanje paketa. SYN scan je relativno neagresivan i nevidljiv, jer nikad ne
završi TCP konekciju (ne uspostavi trostruko rukovanje do kraja). Također je jednako efikasan na svim
implementacijama TCP stacka, jer ne ovisi o specifičnim platformama kao što je to slučaj kod
Nmap-ovog Fin/Null/Xmas, Maimon i Idle skena. Također je u mogućnosti čisto i pouzdano razlučiti
između otvorenog, zatvorenog i filtriranog stanja porta.
Tehnika SYN scana se najčešće naziva poluotvoreno skeniranje, jer nikad ne uspostavite potpunu TCP
konekciju. Naime, pošaljete SYN paket, kao što bi ga poslali u slučaju da želite uspostaviti stvarnu
TCP konekciju i čekate na odgovor. Ako kao odgovor dobijete SYN/ACK, znači da postoji aplikacija koja
sluša na tom portu (port je otvoren), dok RST (reset) znači da ne postoji aplikacija koja sluša na
tom portu (port je zatvoren). Ukoliko i nakon nekoliko ponovnih slanja upita nema nikakvog odgovorar,
port je okarakteriziran kao filtriran. Port je također označen kao filtriran ako kao odgovor dođe
ICMP unreachable error (ICMP nedostupan - tip 3, kodovi 1, 2, 3, 9, 10 ili 13).
-sT (TCP connect() scan)
TCP Connect() scan je defaultni TCP tip skeniranja ukoliko je SYN scan nedostupan. To se događa u
slučajevima kad korisnik nema privilegiju slanja raw paketa ili kad je skenirani host na IPv6 mreži.
Umjesto da šalje raw pakete, kao što to radi većina drugih tipova skeniranja, Nmap zatraži operativni
sustav da uspostavi konekciju s ciljanim računalom na poru kojiželimo skenirati, na način da pošalje
connect() sistemski poziv. To je isti sistemski poziv koji koriste web preglednici, P2P klijenti i
većina drugih mrežnih aplikacija kad ž ele uspostaviti konekciju. Dio je programskog unosa poznatog
kao Berkeley Sockets API. Umjesto da iščitava raw pakete Nmap koristi navedeni API kako bi dobio
statusne informacije svake pokušane konekcije.
Ukoliko je SYN scan dostupan, obično je i bolji odabir. Naime, Nmap ima puno manje kontrole nad
connect() API pozivom, nego nad raw paketima, te je samim tim Nap manje efikasan. Sistemski poziv
napravi potpunu konekciju na otvorene portove ciljanog računala umjesto da napravi reset kao što je
slučaj kod SYN skena. Tim postupkom ne samo da gubimo više vremena kako bi saznali da li su portovi
otvoreni ili ne, nego postoji i veća vjerovatnost dsa će host zapisati u log pokušaj spajanja.
Činjenica je da će svaki IDS sustav logirati i SYN i Connect scan, ali isto tako je činjenica da
većina računala nema IDS sustav. Većina servisa na UNIX-oidima će dodati zapis u syslog i (ponekad)
kriptičnu poruku o grešci, kad se Nmap spoji i odmah odspoji bez slanja podataka. Jadno napisani
servisi se skrše kad se to dogodi, mada je to stvarno rijetkost. Administrator koji vidi hrpu
pokušaja spajanja u logovima koji su svi inicirani s jednog hosta, odmah će znati da je netko
skenirao portove Connect() metodom.
-sU (UDP skenovi)
Iako većina popularnih servisa na internetu korisiti TCP protokol, UDP[6] servisi su isto tako široko
zastupljeni. DNS, SNMP i DHCP (registrirani portovi 53, 161/162 i 67/68) su tri najpoznatija. Zbog
toga što je UDP skeniranje mnogo sporije i teže za izvesti nego TCP, neki sigurnosni auditori,
ignoriraju UDP portove. To je velika pogreška, jer su exploitabilni UDP servisi česta pojava i
napadači ih sigurno neće ignorirati. Srećom, Nmap može pomoći u istraživanju UDP portova.
UDP scan aktivirate naredbom -sU. Može biti kombinirana s TCP skenom poput SYN skena ( -sS), kako bi
oba protokola bili provjereni "jednim udarcem".
UDP scan radi na način da pošalje prazan UDP header (bez podataka) na svaki ciljani port. Ukoliko je
vraćen ICMP port unreachable (ICMP nedostupan port) i to tip 3 kod 3, onda je port zatvoren. Druge
ICMP greške (tip 3, kodovi 1, 2, 9, 10 ili 13) označavaju port kao filtriran.Povremeno će servis
odgovriti s UDP paketom, dokazujući da je port otvoren. Ukoliko nakon nekoliko retransmisija nema
nikakvog odgovora, port je okarakteriziran kao otvoren|filtriran. To znači da bi port mogao biti
otvoren ili možda paket filteri blokiraju promet prema njemu. Version scan (-sV) može pomoći da se
ustanovi koji portovi su stvarno otvoreni, a koji su filtrirani.
Veliki izaziv kod skeniranja UDP portova je napraviti ti brzo. Otvoreni i filtrirani portovi rijetko
pošalju ikakav odgovor, ostavljajući Nmap da napravi time out, te nakon toga ponovno pošalje paket u
slučaju da je prethodni iz bilo kojeg razloga bio izgubljen. Zatvoreni portovi su često još veći
problem. Oni najčešće pošalju kao odgovor ICMP port unreacheble grešku. No, za razliku od RST paketa
koje pošalju zatvoreni portovi na TCP protokolu kao odgovr na SYN ili Connect() scan, mnogi hostovi
ograničavaju ICMP port urnreachable poruku po defaultu. Linnux i Solaris su jako striktni vezano za
to. Tako npr. Linux 2.4.20 kernel ograničava destination unreachable poruku na jednu po sekundi (u
net/ipv4/icmp.c biblioteci)..
Nmap pokušava ustanoviti da li je to slučaj i smanjuje brzinu skeniranja veano uz to, kako bi
spriječio zaguš ivanje nekorisnim paketima koje će ciljano računalo tako i tako tiho odbaciti.
Nažalost, spomenuti limit koji je postavljen kod linuxa, znači da će skeniranje svih 65536 portova
trajati više od 18 sati. Ideja ubrzavanja UDP skena je da se paralelno skenira više hostova, na način
da se najprije skleniraju najpopularniji portovi na brz način, skenirajući iza firewall-a i koristeći
--host-timeout kako bi se izbjegli spori hostovi.
-sN; -sF; -sX (TCP Null, FIN i Xmas skenovi)
Ova tri tipa skenova (moguće ih je postići i više korištenjem --scanflags opcije opisane u sljedećoj
sekciji) iskorištavaju rupu u standardu TCP RFC[7], kako bi razlučili koji port je otvoren, a koji
zatvoren. Na strani 65 piše: “Ukoliko je stanje odredišnog porta ZATVORENO ... dolazeći segment koji
ne sadrži RST prouzročuje da RST bude poslan kao odgovor.” Na idućoj stranici se raspravlja o
paketima poslanim na otovorene portove bez upaljenih SYN, RST ili ACK bitova i kaže da:
“najvjerovatnije se nećete naći u takovoj situaciji, ali ako se nađete, jednostavno odbacite paket.”
Kod skeniranja sistema koji su kompatibilni s tim RFC tekstom, svaki paket koji u sebi ima upaljene
bitove SYN, RST ili ACK rezzultirat će vraćenim RST paketom ako je port zatvoren, a neće dati nikakav
odgovor, ako je port otvoren. Dok god nije upaljen niti jedan od tih bitova, bilo koja kombinacija
druga tri bita (FIN, PSH i URG) je u redu. Nmap to iskorištava s tri dolje navedena tipa skeniranja:
Null scan (-sN)
Ne uključuje niti jedan od bitova (TCP oznaka zaglavlja je 0)
FIN scan (-sF)
Uključuje samo TCP FIN bit
Xmas scan (-sX)
Uključuje FIN, PSH i URG flagove, "osvjetljavajući" paket kao božićno drvce. (op. prev.
Xmas=Božić
Sva tri tipa skeniranja su potpuno ista što se ponašanja tiče, samo što su im upaljene različite TCP
oznake u paketima. Ukoliko je kao odgovor dobiven RST paket, port se smatra zatvorenim, dok situacija
u kojoj nema odgovora, smatra da je port otvoren|filtriran. Port je označen kao filtriran, ako je
odgovor na scan ICMP unreachable greška (tip 3, kodovi 1, 2, 3, 9, 10 ili 13).
Glavna prednost ovih tipova skeniranja je ta da mogu "proviriti" kroz neke ne stateful firewall
uređaje i paket filtering rutere. Druga prednost im je ta da su još više nevidljivi od SYN skena. No,
nemojte se u to pouzdavati, jer većina modernih IDS sustava može biti konfigurirana da ih prepozna.
Veliki nedostatak je da ne podržavaju svi sistemi RFC 793 do zadnjeg slova, pa tako većina sustava
odgovara RST paketom bez obzira na to da li je port otvoren ili nije. Kod takvih sustava su svi
portovi koje Nmap skenira okarakterizirani kao zatvoreni. Većina operativnih sustava koji se tako
ponašaju su Microsoft Windows, većina Cisco uređaja, BSDI i IBM OS/400. No, ovaj tip skeniranja radi
na većini UNIX sustava. Dodatan nedostatak ovih tipova skenova je taj što ne mogu razlikovati
otvorene portove od nekih filtriranih, te kao odgovor dobijete otvoren|filtriran, pa si vi mislite...
-sA (TCP ACK scan)
Ovaj tip skeniranja razlikuje se od ostalih do sad opisanih po tome što nikad ne otkrije otvorene ili
čak otvorene|filtrirane portove. Namjena mu je mapirati pravila firewall-a, tj. da zaključi da li je
firewall stateful, te koji su portovi filtrirani.
Kad je u pitanju ACK scan, onda je upaljena samo ACK zastavica (flag) (osim ako koristite --scanflags
). Kad skenirate nefiltrirane hostove, otvoreni i zatvoreni portovi će vratiti RST paket. Nmap ih u
tom slučaju označi kao nefiltrirane, što znači da su dostupni ACK paketima, ali nije definirano da li
su otvoreni ili zatvoreni. Portovi koji ne odgovaraju na upite ili pošalju određene ICMP greške (tip
3, kod 1, 2, 3, 9, 10 ili 13) su označeni kao filtrirani.
-sW (TCP Window scan)
Window scan je sličan ACK scanu, samo što exploatira implamentacijske detalje operativnih sustava
kako bi razlučio otvorene portove od zatvorenih, umjesto da uvijek ispiše nefiltriran kad dobije RST
kao odgovor. To radi na način da pregleda TCP Window polje RST paketa koji je dobio. Na nekim
sustavima otovreni portovi koriste pozitivnu veličinu prozora (čak i za RST pakete), dok zatvoreni
portovi imaju prozor veličine 0. Dakle, umjesto da uvijek označi port kao nefiltriran kad dobije RST
kao odgovor, Window scan označi portove kao otvorene ili zatvorene, ovisno o tome da li je veličina
prozora pozitivna ili 0.
Ovaj način skeniranja se pouzdaje u implementacijske detalje nekih operativnih sustava, tako da mu ne
morate uvijek vjerovati. Sistemi koji su "otporni" na ovaj način skeniranja obično će vratiti sve
portove kao zatvorene. Naravno isto tako je moguće da računal stvarno nema otovrenih portova. Ukoliko
je većina portova zatvorena, ali ima onih koji su označeni kao filtrirani, (npr. češće korišteni
portovi poput 22, 25, 53) , sustav je podložan ovom načinu skeniranja i rezultat je najvjerovatnije
ispravan. Ukoliko pokrenete sken koji vam vrati 1000 zatvorenih portova i 3 otvorena ili filtrirana
porta, najvjerovatnije su ta 3 porta uistinu i otvorena.
-sM (TCP Maimon scan)
Maimon scan je dobio naziv po osobi koja ga je otkrila - Uriel Maimon. Tehniku skeniranja je opisao u
časopisu Phrack broj 49 (Studeni 1996). Nmap je izdan 2 godine kasnije i omogućavao je tu tehniku
skeniranja. Tehnika je ista kao i Null, Xmas i FIN scan, osim što je paket koji se šalje FIN/ACK. Po
RFC dokumentu 793 (TCP), treba odgovoriti RST paketom, bez obzira da li je port otvoren ili zatvoren.
No, Uriel je primjetio da većina BSD sistema jednostavno odbaci paket ako je port otvoren.
--scanflags (Custom TCP scan)
Napredni Nmap korisnici nisu vezani uz poznate tipove skenova. --scanflags opcija dozvoljava da
dizajnirate vlastiti tip skeniranja, navodeći bilo koju kombinaciju TCP zastavica (flagova). Neka
važi kreativni sokovi teku, dok izbjegavate otkrivanje svojih radnji od strane IDS sustava čiji su
autori samo prošli kroz Nmap opcije i dodali pravila koja prepoznaju navedene tipove skeniranja.
--scanflags argument može biti brojčana vrijednost poput 9 (PSH i FIN), ali korištenje simboličnih
imena je jednostavnije. Jednostavno izmješajte zajedno bilo koju kombinaciju zastavica (flagova) URG,
ACK, PSH, RST, SYN i FIN. Npr.
--scanflags URGACKPSHRSTSYNFIN postavlja sve zastavice, ali nije pretjerano koristan za skeniranje.
Redosljed navođenja zastavica je nebitan.
Uz navođenje željenih zastavica, možete navesti i bazni TCP tip skeniranja (poput -sA ili -sF), što
će objasniti Nmap-u kako da interpretira odgovore. Npr. SYN scan tretira paket na koji nije dobio
odgovor kao filtriran port, dok ga FIN scan tretira kao otvoren|filtriran. Nmap će se ponašati isto
kao što se ponaša kod specificiranog baznog skena, osim što će koristiti zastavice koje ste naveli.
Ukoliko ne navedete bazni tip skeniranja, koristit će se SYN scan.
-sI <zombie host[:probeport]> (Idlescan)
Ova napredna metoda skeniranja omogućava slijepo skeniranje ciljanog računala (niti jedan paket nije
poslan na ciljano računalo s vaše stvarne IP adrese).Umjesto toga koristite zombie host računalo i
predvidljiv IP fragmentation ID na njemu kako bi dobili informaciju o tome koji su portovi otvoreni
na ciljanom računalu. IDS sustavi će pokazati da scan dolazi sa zombie mašine kojju ste specificirali
kod pokretanja ovog tipa skeniranja (zombie mora biti upaljen i mora zadovoljavati neke kriterije).
Ovaj način skeniranja je prekompleksan da bi ga ovdje opisali u potpunosti, pa sam napisao i postao
informativni članak sa svim detaljima na https://nmap.org/book/idlescan.html.
Osim što je nevjerovatno nevidljiv (zbog načina na koji radi) ovaj tip skeniranja omogućava mapiranje
IP baziranih pravila između računala. Ispis portova pokazuje otvorene portove kako ih vidi zombi
računalo. Dakle, možete koristiti više zombie računala za skeniranje ciljanog računala.
Možete staviti dvotočku i broj porta iza nje, kako bi na tom portu provjerili da li su IPID promjene
predvidljive. Ukoliko to ne navedete, Nmap će koristiti standardni port za TCP pinganje (80).
-sO (IP protocol scan)
IP protokol scan Vam omogućava da provjerite koji IP protokoli (TCP, ICMP, IGMP isl.) su podržani na
ciljanim mašinama. Tehnički gledano, to i nije port scan jer prolazi kroz brojeve IP protokola, a ne
kroz brojeve TCP i UDP portova. No ipak koristi opciju -p, kako bi odabrao skenirane brojeve IP
protokola, ispisuje rezultate u normalnoj tabeli kao i kod skeniranja portova, pa čak koristi i isti
engine za skeniranje kao i kod skeniranja portova. Kad sve to uzmemo u obzir - ova metoda skeniranja
je dovoljno slična skeniranju portova, pa je stoga i uključena u ovo poglavlje.
Osim što je koristan sam po sebi, protokol scan pokazuje i snagu open source softvera. Iako je
temeljna metoda vrlo jednostavna, nisam je mislio uključiti u Nmap, niti sam dobio zahtjev za tom
funkcionalnošću, sve dok u ljeto 2000, Gerhard Rieger nije razvio ideju, napisao izvanredan patch
koji to implementira u Nmap i posalo na nmap-hakers listu. Uključio sam taj patch u Nmap i pustio
novu verziju već drugi dan. Jako malo komercijalnog softvera ima korisnike koji su toliki entuzijasti
da bi razvili vlastita poboljšanja za pojedine produkte!
Protokol scan radi vrlo slično kao i UDP scan. Umjesto da prolazi kroz brojeve portova UDP paketa,
šalje IP pakete i prolazi kroz 8 bitnio polje samog IP protokola. Headeri (zaglavlja) su obično
prazni i ne sadrže nikakve podatke, pa čak niti ispravni header za određeni protokol. Izuzeci od tog
pravila su TCP, UDP i ICMP protokol. Za te protokole je uključen ispravan protokol header
(zaglavlje), jer neki sustavi u suprotonom ne žele poslati paket, tako da Nmap već ima funkcije za
kreiranje ispravnih headera. Umjesto da čeka ICMP unreachable poruku, protokol scan traži ICMP
protoKol unreachable poruku. Ukoliko Nmap dobije bilo kakav odgovor u bilo kojem protokolu od
ciljanog računala, Nmap označi taj protokol kao oOtvoren. ICMP protocol unreachable greška (tip 3,
kod 2) označi protokol kao Zatvoren. Sve ostale ICMP poruke (tip 3, kod 1, 3, 9, 10 i 13) označe
protokol kao filtriran (iako je to istovremeno dokaz da je ICMP protokol otvoren). Ukoliko ne dođe
nikakav odgovor nakon ponovnih pokušaja slanja, protokol je označen kao otvoren|filtriran.
-b <ftp relay host> (FTP bounce scan)
Zanimljiva funkcionalnost FTP protokola (RFC 959[8]) je podrška za tzv. proxy ftp konekcije. To
omogućuje korisniku da se spoji na jedan FTP server, te nakon toga zatraži da fileovi budu poslani na
neki drugi FTP server. Ta funkcionalnost je sazrijela za napade na mnogo nivoa, tako da je većina
servera prestala pružati podršku za to. Jedan od napada koji je izvediv je taj da omogućava napadaču
natjerati FTP server da skenira druge FTP servera u potrazi za otvorenim portovima. Jednostavno
zatražite od FTP servera da poš alje datoteku na svaki od portova koji vas zanima na ciljanom
računalu. Poruka o grešci koju ćete dobiti će vam raći da li je port otvoren ili nije. To je ujedno i
dobar način obilaženja firewall-a (vatrozida), jer su mnogi FTP serveri smješteni tamo gdje imaju
veći pristup unutrašnjim računalima, nego bilo koje računalo s interneta. Nmap podržava FTP bounce
scan s opcijom -b. Prima parametar u sljedećem obliku: username: password@server:port. Server je
naziv ili IP adresa ranjivog FTP servera. Kao i kod normalnog URL-a, možete zanemariti
username:password, te ćete se u tom slučaju spojiti kao anonymous user i koriste se sljedeći
parametri anonymous password:-wwwuser@. Broj porta i dvotočka ispred njega također mogu biti
zanemarini, a u tom slučaju ćete se spojiti na standardni FTP port (21).
1997., kad je Nmap lansiran, ova ranjivost je bila široko rasprostranjena, ali do sad je uglavnom
"pokrpana" na većini računala. Ipak, još uvijek postoji ranjivi serveri, pa nije loše pokušati i ovu
opciju kad sve oostale zataje. Ukoliko je obilaženje vatrozida vaš cilj, skenirajte ciljanu mrežu za
otvorenim portom 21 (ili bilo koji ftp servis, ako skenirate sve portove s otkrivanjem verzije
programa - version detection), te nakon toga pokušajte ftp bounce scan. Nmap će vam reći da li je
host ranjiv ili nije. Ukoliko samo pokušavate sakriti tragove, ne biste trebali (u stvari ne biste
smjeli) skenirati samo hostove na ciljanoj mreži. No, prije nego nasumično počnete skenirati za
ranjivim ftp serverima na internetu, imajte na umu da većina sysadmina neće cijeniti što im
"iskorištavate" servere na taj način
SPECIFIKACIJA PORTOVA I REDOSLJED SKENIRANJA
Uz sve do sad nabrojane metode skeniranja, Nmap nudi opcije pomoću kojih možete specificirati koje
portove želite skenirati, da li će skeniranje portova biti nasumično ili sekvencionalno. Defaultno Nmap
skenira sve portove od 0 do 1024 (uključujući i njih) kao i sve portove iznad 1024 koji su navedeni u
nmap-services datoteci.
-p <port ranges> (Skeniraj samo navedene portove)
Pomoću ove opcije možete odabrati koje portove ćete skenirati i na taj način obići defaultne
postavke. Možete unijeti pojedinačne brojeve i/ili niz brojeva odvojenih minusom (npr.
1-1023).Ukoliko ž elite skenirati sve portove možete napisati samo parametar -p- i Nmap će skenirati
sve portove od 1-65535. Port 0 je moguće skenirati jedino ako ga navedete. Kad je u pitanju IP
protokol scan (-sO), opcija -p definira koji protokol želite skenirati (od 0-255).
Kad skenirate i TCP i UDP portove zajedno, možete navesti identifikator protokola na način da prije
brojeva portova stavite identifikator T: za TCP porove ili U: za UDP portove. Parametar vrijedi sve
dok ne navedete neki drugi. Npr. možete napisati -p U:53,111,137,T:21-25,80,139,8080. Na taj bi način
skenirali UDP portove 53, 111 i 137, kao i TCP portove 21-25, 80, 139 i 8080. Imajte na umu da morate
navesti parametar -sU i bar jedan TCP tip skeniranja (kao npr. -sS, -sF ili -sT) kako bi mogli
istovremeno skenirati i TCP i UDP portove. Ukoliko niste naveli identifikator protokola, navedeni
portovi će biti skenirani i po TCP i po UDP protokolu.
-F (brzi scan (s ograničenim portovima))
Ova opcija kaže Nmapu da skenira samo portove navedene u nmap-services datoteci, koja dolazi s
Nmap-om. (ili protokol datoteke kad je u pitanju opcija -sO ) To je mnogo brže nego skeniranje svih
65535 portova. Kako navedeni popis ima preko 1200 TCP portova, razlika u brzini između ove opcije i
defaultnog TCP scana (koji ima oko 1650 portova) nije dramatična. Razlika može biti osjetno velika
ako koristite svoju nmap-services datoteku koristeći opciju --datadir
-r (Ne miješaj portove)
Defaultno, Nmap nasumično odabire potove koje skenira (osim nekih standardnih portova koji su
stavljeni na početak zbog efikasnosti). To "miješanje" portova je u normalnim situacijama poželjno,
ali pomoću ove opcije možete skenirati portove baš onim redosljedom kojim ste ih naveli.
PREPOZNAVANJE SERVISA I NJIHOVIH VERZIJA
Skenirajte neko računalo pomoću Nmap-a i mogao bi vam reći da su portovi 25/tcp, 80/tcp i 53/tcp
otvoreni. Koristeći nmap-services bazu podataka u kojoj se nalazi preko 2200 poznatih servisa, Nmap će
vam reći da su na navedenim portzovima najvjerovatnije mail server (SMTP), web server (HTTP) i name
server (DNS). To je u većini slučajeva ispravno, većina servera koji slušaju na portu 25 su uistinu mail
serveri, ali nemojte biti 100% sigurni u to, jer postoje ljudi koji pokreću servise na "čudnim"
portovima.
Ako je Nmap ipak u pravu i server o kojem je riječ ima pokrenut SMTP, HTTP i DNS server, to ipak nije
pretjerano mnogo informacija. Ukoiko radite pregled ranjivosti (vulnerability assessment) ili samo
jednostavan inventar mrež nih servisa na računalima u firmi, činjenica je da trebate mnogo više
informacija od gore navedenih. Želite znati koje verzije mail, HTTP i DNS servera su pokrenute na tom
računalu. Kad imate "pri ruci" ispravnu verziju serverske komponente nije teško ustanoviti koje
ranjivosti dotični server ima. Otkrivanje verzije vam pomaže u dobivanju tih informacija.
Nakon što ste otkrili koji TCP i/ili UDP portovi su otvoreni korištenjem neke od do sad opisanih tehnika,
otkrivanje verzije ispituje te portove ne bi li otkrilo što je u stvari na tim portovima, tj. koja
aplikacija je otvorila dotičpne portove. nmap-service-probes baza podataka sadži upite za ispitivanje
raznih servisa i prepoznavanje na osnovu odgovora koje dobije. Nmap pokušava ustanoviti protokol na kojem
radi servis (npr. ftp, ssh, telnet, http), naziv aplikacije (npr. ISC Bind, Apache, httpd, Solaris
telnetd) , verziju, naziv hosta, tip uređaja (npr. printer, ruter), porodicu iz koje dolazi OS (npr.
Windows, Linux) i ponekad neke detalje poput toga da li je otvoren X server, verziju protokola koju
koristi SSH ili KaZaA korisničko ime. Naravno, većina servisa ne daje sve te informacije. Ukoliko je Nmap
kompajliran s podrškom za OpenSSL protokol, spojit će se na SSL servere kako bi ustanovio servise koji se
nalaze iznad enkripcijskog sloja. Ako su otkriveni RPC servisi, Nmap RCP istraživač (-sR) je automatski
uključen kako bi otkrio koji program se nalazi iz RPC-a i koja mu je verzija. Neki UDP portovi su
označeni s otvoren|filtriran, ako UDP scan nije mogao odrediti da li je port otvoren ili filtriran.
Otkrivanje verzije će pokušati dobiti odgovor s tih portova (isto kao što to radi i kod otvorenih
portova), te će promijeniti njihovo stanje u otvoren ako uspije dobiti odgovor. TCP portovi koji su
okarakterizirani kao otvoreni|filtrirani, tretirani su na isti način. Imajte na umu da opcija -A
omogućije otkrivanje verzije uz ostale stvari koje podržava. Dokument koji objašnjava rad, korištenje i
mijenjanje ovog dijela programa je dostupan na linku: https://nmap.org/vscan/.
Kad Nmap dobije odgovr od servisa, a ne može ga usporediti s ni jednim zapisom u svojoj bazi podataka,
ispisat će scepijalni "fingerprint" i URL linka na koji ga možete poslati ukoliko ste sigurni u to što se
nalazi na tom portu. Molim vas da odvojite nekoliko minuta svog vremena kako bi poslali te informacije,
jer će kasnije nekom drugom biti od velike koristi. Zahvaljujući upravo takvom načinu prikupljanaj
informacija, Nmap ima preko 3000 zapisa koji odgovaraju (prepoznavaju) preko 350 protokola, poput smtp-a,
ftp-a, http-a, itd..
Otkrivanje verzije se uključuje i njime se upravlja korištenjem sljedećih opcija:
-sV (Otkrivanje verzije)
Uključuje otkrivanje verzije, kao što je opisano gore. Kao zamjenu, možete koristiti opciju -A da bi
istovremeno uključili OS detekciju i otkrivanje verzije servisa.
--allports (koristi sve portove u otkrivanju verzije servisa)
Nmap-ovo otkrivanje verzije servisa preskače port 9100, jer neki printeri jednostavno isprintaju sve
što se pošalje na taj port, što rezultira s hrpom stranica na kojima su HTTP GET zahtjevi, binarni
SSL zahtjevi isl. Ukoliko ipak želite koristiti i takve portove, možete to napraviti na način da
maknete Exclude naredbu u nmap-service-probes datoteci ili jednostavno uključite opciju --allports,
koja će ignorirati Exclude naredbu u nmap-services-probes.
--version-intensity <intensity> (podesite intenzitet otkrivanja verzije servisa)
Kad radite scan otkrivanja verzije (-sV), Nmap šalje seriju upita od kojih je svakom dodijeljen broj
od 1 do 9. Oni upiti koji imaju niže brojeve u efikasni kod većine često korištenih servisa, dok su
oni s višim brojevima rijetko korisni. Nivo nntenziteta skeniranja određuje koji upiti će biti
korišteni. Što je veći broj, to je veća vjerovatnost da će servis biti ispravno identificiran. No,
takvi skenovi traju duže. Intenzitet mora biti između 0 i 9. Preddefinirana vrijednost je 7. Ukoliko
je upit registriran u nmap-service-probes ports naredbi, bit će isproban bez obzira na nivo
intenziteta. To garantira da će DNS upiti uvijek biti odrađeni na portu 53, SSL na portu 443 itd.
--version-light (omogući "lagani" mod)
To je jednostavniji način pozivanja opcije --version-intensity 2. Lagani mod ubrzava skeniranje, ali
je samim tim i manja vjerovatnost da će identificirati servis.
--version-all (isprobaj sve upite)
Zamjena za opciju --version-intensity 9. Isprobat će sve upite u bazi podataka
--version-trace (prati sve što se događa tijekom skena)
Nmap ispiše opširne debug informacije o tome što trenutno radi opcija otkrivanja verzije servisa. To
je dio onoga što ćete dobiti opcijom --packet-trace.
-sR (RPC scan)
Ova metoda radi u sprezi s različitim port scan metodama Nmap-a. Uzme sve TCP/UDP portove koji su
identificirani kao otvoreni i preplavi ih sa SunRPC NULL naredbama pokušavajući ustanoviti da li su
RPC portovi i ako jesu za koje programe rade. Stoga možete efikasno dobiti iste informacije kao i s
naredbom rpcinfo -p, čak i kad je ciljani portmapper iza firewall-a (ili zaštićen TCP omotačima).
Mamci trenutno NE rade s RPC skenom. To je automatski uključeno kao dio skeniranja verzije servisa
(-sV). Budući da otkrivanje verzije servisa samo po sebi već ima uključenu ovu opciju, -sR se rijetko
koristi.
OTKRIVANJE OS-A
Jedna od najpoznatijih odlika Nmapa je otkrivanje OS-a na ciljanom računalu korištenjem TCP/IP stack
otiska (engl. fingerprint). Nmap šalje mnoštvo TCP i UDP paketa na udaljeno računalo i istražuje svaki
bit vraćenih paketa. Nakon što je učinio hrpu testova poput TCP ISN sampling, podrška i redosljed TCP
opcija, IPID sampling i provjeru veličine inicijalnog TCP prozora, Nmap uspoređuje rezultate s
nmap-os-fingerprints bazom podataka s više od 1500 poznatih OS otisaka (engl fingerprint), te ispiše
detalje o OS-u ukoliko ga je uspio "pogoditi". Svaki otisak sadrži neformatirani tekstualni opis OS-a i
klasifikaciju u koju ulazi naziv izdavača (npr. Sun), OS (npr. Solaris), generacija OS-a (npr. 10) i tip
uređaja (općenite namjene, ruter, switch, igraća konzola isl.).
Ukoliko Nmap nije u stanju odrediti koji OS je pokrenut na ciljanom računalu, a uvjeti su dobri (npr.
postoji barem jedan otvoreni port na računalu), Nmap će vam ponuditi URL link preko kojeg možete poslati
otisak ukoliko ste sigurni u to koji OS se nalazi na tom računalu. Na taj način pomažete u nastojanjima
da Nmap nauči raspoznati što je moguće više sistema i samim tim postane precizniji u pogađanju.
Otkrivanje OS-a omogućava još neke dodatne testove koji koriste informacije prikupljene tijekom procesa
pogađanja. Jedan od tih dodatnih testova je i vrijeme od kad je upaljeno računalo (uptime), koji koristi
TCP timestamp opciju (RFC 1323) kako bi pogodio kad je računalo zadnji put resetirano.To je prikazano
samo za ona računala koja daju tu informaciju. Drugi test je predvidljivost TCP sekvenci. Taj test mjeri
koliko je teško uspostaviti lažiranu TCP vezu s udaljenim računalom. To je korisno ukoliko želite
iskoristiti povjerenje bazirano na ishodišnoj IP adresi (recimo kod rlogin-a, vatrozida, filtera itd.)
ili u situacijama kada želite sakriti svoje tragove. Ovaj način prikrivanja se danas rijetko koristi, no
još uvijek postoji velika količina računala koja su ranjiva. Stvarni broj "težine" je baziran na
statističkom skupljanju podataka i varira. Obično je bolje koristiti klasifikaciju poput “popriličan
izazov” i “toliko jednostavno da je smiješno” . Ovakakv način izvještavanja dobit ćete u normalnom ispisu
kad uključite verbose opciju (-v). Kad je verbose opcija uključena zajedno s -O, onda kao rezultat
dobijete i izvještaj generiranja IPID sekvence. Većina računala je u tzv. “inkrementalnoj” klasi, što
znači da sa svakim poslanim paketom uvećaju ID polje IP zaglavlja. To ih čini ranjivima na nekoliko
naprednih načina sakupljanja informacija i napade zavaravanja (engl. spoofing).
Dokument u kojem je opisano kako radi, kako se koristi i kako se može prilagoditi otkrivanje verzije,
dostupan je u podosta jezika na linku: https://nmap.org/osdetect/.
Otkrivanje OS-a se uključuje i upravlja sa sljedećim opcijama
-O (Uključi otkrivanje OS-a)
Ova opcije uključi otkrivanje OS-a kako je opisano u prethodnom odlomku. Isto tak omožete koristiti
opciju -A da istovremeno uključite otkrivanje OS-a i verzije
--osscan-limit (ograniči otkrivanje OS-a samo na ciljeve koji obećavaju)
Otkrivanje OS-a je mnogo učinkovitije ako postoji bar jedan otvoren i zatvoren port. Ukoliko
uključite ovu opciju, Nmap neće niti pokušati raditi otkrivanje OS-a na hostovima koji nisu
zadovoljili ovaj kriterij. To vam može uštedjeti mnogo vremena, pogotovo kod skeniranja s opcijom -P0
kad koristite mnogo ciljanih računala. Ovu opciju možete koristiti samo su kombinaciji s opcijama -O
ili -A.
--osscan-guess; --fuzzy (probaj pogoditi OS na osnovu rezultata)
Ukoliko Nmap nije našao idealan rezultat, ponekad ponudi najbliži rezultat koji bi mogao biti.
Ukoliko odaberete neku od ovih opcija, Nmap će “pogađati agresivnije”.
VRIJEME ODAZIVA I PERFORMANSE
Jedan od najviših prioriteta tijekom razvijanja Nmap-a su performase. Defaultni scan (nmaphostname) nekog
računala na lokalnoj mreži traje petinu sekunde. To je manje od vremena koje vam je potrebno za treptaj
oka, ali naravno kad skenirate 10 ili 100 tisuća hostova postane osjetno. Uz to, neki tipovi skenova,
poput UDP skeniranja i otkrivanja verzijemogu to vrijeme poprilično produžiti. Isto tako skeniranje mogu
usporiti i neke konfiguracije vatrozida, pogptovo limitiranje količine odgovora u jedinici vremena.Iako
Nmap koristi paralalno izvršavanje skenova kako bi ih dodatno ubrzao, sam korisnik ima potpunu kontrolu
nad time. Napredni korisnici pažljivo kombiniraju Nmap naredbe kako bi dobili samo informacije koje im
trebaju poštivajući vremenske termine koje su si zadali.
Tehnike za ubrzavanje skeniranja sastoje se od toga da izbacite nepotrebne testove i naravno da
nadogradite Nmap na posljednju verziju (poboljšanja performansi se konstantno rade). Optimiziranje
vremena odziva (engl. Timing) takođem može utjecati na brzinu skeniranja. Opcije slijede:
--min-hostgroup <numhosts>; --max-hostgroup <numhosts> (Podešava veličinu grupe paralelnih skenova)
Nmap ima mogućnost skeniranja više hostova paralelno. To radi na način da podijeli adresni prostor
ciljanih računala u grupe i onda skenira grupu po grupu. U principu ispada da su veće grupe
učinkovitije. Nedostatak je taj š to rezultati ne mogu biti prikazani dok cijela grupa nije
odskenirana do kraja. Dakle, ako je Nmap krenuo skenirati grupu od 50 računala, korisnik nrćr vidjeti
nikakve rezultate (osim onih koje ispisuje opcija -v) dok svih 50 hostova nije odskenirano.
Defaultno Nmap radi kompromis. Počinje s grupom od 5 hostova, tako da se prvi rezultati brzo pojave
na ekranu, a nakon toga poveća veličinu grupe na 1024. Točan broj ovisi o uključenim opcijama. Zbog
povećane efikasnosti Nmap koristi veće grupe za UDP skenove, a manje za TCP skenove.
Kad definirate maksimalnu veličinu grupe pomoću opcije --max-hostgroup, Nmap je neće nikad premašiti.
Ukoliko pak specificirate minimalnu veličinu grupe s --min-hostgroup, Nmap će pokušati zadržati
veličinu grupe iznad tog nivoa. Naravno, ukoliko broj hostova koji su ostali za skeniranje bude manji
od minimalne grupa Nmap će normalno odraditi svoj posao. Obje opcije možete koristiti istovremeno
kako bi veličinu grupe zadržali u željenim okvirima, ali to je rijetko potrebno.
Primarna upotrenba ovih opcija je navođenje što veće minimalne veličine grupe kako bi skenovi brže
odradili svoj posao. Najčeđći odabir je 256, kako bi skeniranje mreže išlo u odsječcima C klase. Za
skenove u kojima se skenira mnogo portova, povećanje tog broja iznad 256 će rijetko pomoći. Ukoliko
pak skenirate samo nekoliko portova, veličina grupe od 2048 ili više, može biti od pomoći.
--min-parallelism <numprobes>; --max-parallelism <numprobes> (Podesi paralelizam)
Ove opcije upravljaju brojem sondi (engl. probe) koje mogu biti poslane po grupi hostova. Koriste se
za skeniranje portova i otkrivanje hostova. Defaultno Nmap svaki put izračuna idealni paralelizam
vezano uz mrežne performanse, a mijenja ga tijekom skena, ovisno o ujetima. Ukoliko dolazi do
odbačenih paketa, Nmap uspori tj. šalje manje sondi. Broj sondi polako raste ako mreža daje naznaku
da može prihvatiti više od trenutnog broja. Ove opcije postavljaju minimalnu i maksimalnu granicu.
Defaultno paralelizam može pasti na 1 ako je mreža nepouzdana ili narasti na nekoliko stotina, ako
imamo idealne uvjete.
Najčešći način upotrebe je da se podesi --min-parallelism na broj veći od 1 kako bi se ubrzalo
skeniranje sporijih hostova i mreža. To je ujedno i riskantna opcija, jer ako podesite prevelik broj,
utjecat ćete na točnost skena. Isto tako, ukolik opodesite ovu opciju, sprječavate Nmap da dinamički
upravlja paralelizmom vezano uz stvarne uvjete na mreži. Broj 10 ima smisla, ali osobno podešavam tu
vrijednost kad nemam ništa drugo na rapolaganju.
Opcija --max-parallelism stavite na 1 ukoliko želite spriječiti Nmap da koristi paralelizam, tj.
želite da šalje samo jednu po jednu sondu.To može biti korisno u kombinaciji s opcijom --scan-delay
(objasnit ćemo je kasnije), mada ta opcija sama po sebi služi svrsi dovoljno dobro.
--min-rtt-timeout <time>, --max-rtt-timeout <time>, --initial-rtt-timeout <time> (Podesi vrijeme trajanja
sondi)
Nmap pazi na vrijeme isteka da bi mogao ustanoviti koliko dugo će čekati na odgovor sonde prije nego
odustane ili ponovno pokuša poslati istu sondu. To se izračunava na osnovu prethodnih sondi i
vremenskog odaziva koji su imale. Ukoliko se mrežno kašnjenje pokaže značajnim i promjenjivim,
vrijeme isteka može narasti i na nekoliko sekundi. Također počinje na konzervativnom (visokom) nivou
i takvo će ostati u slučaju da Nmap skenira hostove koji ne odgovaraju.
Ove opcije primaju vrijednost u milisekundama, ali vi možete navesti vrijeme u sekundama, minutama
ili satima na način da stavite opciju s, m ili h. Navođenje nižeg --max-rtt-timeout i
--initial-rtt-timeout od defaultnog može osjetno skratiti vrijeme potrebno za skeniranje. To je
posebno vidljivo kod (-P0) skenova i skenova prema jako filtriranim mrežama. Ipak, nemojte biti
preagresivni, jer vam u tom slučaju skeniranje može i dulje potrajati, jer će Nmap ponovno slati
sonde, a odgovr na prethodne je možda na putu nazad.
Ukoliko su svi hostovi na lokalnoj mreži, 100ms je razumna vrijednost za --max-rtt-timeout _timeout.
Ukoliko postoje ruteri između Nmapa i hostova, najprije pingajte hosta s ICMP ping alatom ili s
naprednijim alatom poput Hping2 koji ima veće mogućnosti proći kroz vatrozid. Pogledajte koja je
srednja vrijednost vremena portebnog da se paket vrati za 10-tak paketa. Tu vrijednost pomnožite s 2
za --initial-rtt-timeout i s 3 ili 4 za --max-rtt-timeout. Osobno ne postavljam maksimalni rtt ispod
100ms, bez obzira na vrijednosti koje dobijem pinganjem, niti stavljam više od 1000ms.
--min-rtt-timeout je rijetko korištena opcija koja može biti korisna kod jako nepouzdanih mrež a na
kojima su čak i Nmap-ove defaultne postavke preagresivne. Kako Nmap spušta vrijeme isteka na minimum
tek kad zaključi da je mreža pouzdana, ovo bi trebalo prijeviti kao bug na nmap-dev mailing listu.
--max-retries <numtries> (Navedi maksimalni broj ponovnih slanja sondi)
Kad Nmap ne dobije odgovor na sondu koja skenira port, to može značiti da je port filtriran ili to da
je sonda ili odgovor na nju izgubljen na mreži. Isto tako je moguće da ciljani host ima podešenu
granicu na količinu paketa na koje odgovara, pa je samo privremeno blokiran odgovor. Kako bi bio
siuguran o čemiu je riječ, Nmap ponovno šalje sonde na koje nije dobio odgovor. Ukoliko ustanovi da
je mreža nepouzdana, može se dogoditi da pošalje sondu još mnogo puta prije nego odustane. Ovo je
opcija koja daje točnije rezultate, ali isto tako i usporava postupak skeniranja. Kad je brzina
skeniranja ključna, možete koristiti ovu opciju kako bi ograničili broj ponovnih slanja sondi. Čak
možete navesti i --max-retries 0 kako bi u potunosti spriječili ponovno slanje, makar je to rijetko
preporučljivo.
Defaultna postavka (bez -T predloška) je 10 ponovnih slanja. Ukoliko se mreža pokaže pouzdanom i
ciljani hostovi ne ograničavaju skeniranje, Nmap će napraviti samo jedno ponovno slanje. Gledano iz
tog kuta, na većinu ciljanih računala ne utječe ako stavite --max-retries na nizak broj poput 3. To
je vrijednost koja može mnogostruko ubrzati skeniranje sporih hostova (onih koji ne dozvoljavaju
mnogo port skenova s jedne IP adrese, nego ih jednostavno blokiraju). Istina je da obično izgubite
neke informacija ako Nmap prerano odustane od hosta, ali i to je bolje nego ostaviti --host-timeout
da istekne i izgibiti sve informacije o ciljanom hostu.
--host-timeout <time> (odustani od skeniranja sporih hostova)
Skeniranje nekih hostova jednostavno traje jako dugo. To može biti zbog lošeg mrežnog hardvera ili
softvera, ograničavanju količine paketa ili restriktivnih vatrozida. Nekoliko posto sporih hostova,
mogu “pojesti” većinu vremena koje je potrebno za skeniranje. Ponekad je najbolje odustati od
skeniranja takvih hostova kako bi stvar brže završila. To možete napraviti navođenjem parametra
--host-timeout s brojem milisekundi koliko ste voljni čekati odgovor. Možete staviti i s, m ili h
kako bi naveli sekunde, minute i sate. Osobno obično stavim 30m kako bih se osigurao da Nmap ne troši
više od 30m vremena po hostu. Imajte na umu da će Nmap za to vrijeme skenirati i ostale hostove, tako
da to nije u potpunosti izgubljeno vrijeme. Host koji je dosegao vrijeme isteka je preskočen i z
anjega nije ispisan nikakav rezultat poput port tabele, OS detekcije ili detekcije verzija.
--scan-delay <time>; --max-scan-delay <time> (podesi stanke između sondi)
Ova opcija prisiljava Nmap da pričeka barem navedeno vrijeme u milisekundama prije nego pošalje iduću
sondu prema tom hostu. Kao i kod većine drugih opcija koje imaju veze s vremenom, možete navesti s, m
ili h da bi definirali kašnjenje u sekundama, minutama ili satima. To je itekako korisno kod računala
koja imaju upaljen "rate limiting". Solaris računala (između ostalih) će na UDP sken sonde odgovarati
samo s jednom ICMP porukom po sekundi. Ako Nmap šalje UDP pakete češće od 1 sekunde, ti su paketa
jednostavno uludo bačeni. Opcija --scan-delay od 1s će zadržati Nmap u sporom tempu. Nmap pokušava
ustanoviti koji je "rate limit" podešen na jostu i prilagođava sken ovisno o tome, ali neće škoditi
ako ga unaprijed definirate za hostove za koje ste sigurni da će se tako ponašati.
Kad Nmap podesi sken shodno tome, dolazi do dramatičnog usporavanja. --max-scan-delay opcija
definira najveće kašnjanje koje će Nmap dozvoliti. Ukoliko podesite ovu opciju na premalu vrijednost,
doći će do uzaludnog (prečestog) slanja paketa i samim tim promašenih otvorenih portova ako ciljani
host ima uključen “ rate limiting”.
Još jedno način korištenja opcije --scan-delay je da se izbjegnu intrusion detection i intrusion
prevention (IDS/IPS) sustavi, koji su bazirani na zadanoj vrijednosti (engl. treshold).
-T <Paranoid|Sneaky|Polite|Normal|Aggressive|Insane> (Podesite predložak za vremenske postavke)
Iako su do sad navedene opcije snažne i efikasne, većini ljudi su nerazumljive i zbunjujuće. Uz to,
odabrati prave vrijednosti ponekad može potrajati duže od skena koji želite optimizirati. Zbog toga
Vam Nmap nudi jednostavniji pristup, korištenjem 6 preddefiniranih predložaka. Možete ih navesti
korištenjem -T opcije s brojevima od 0-5 ili njihovim imenima.Nazivi predložaka su: paranoidno (engl.
paranoid) (0), skriven (engl. sneaky) (1), pristojan (eng. polite) (2), normalan (engl. normal) (3),
agresivan (engl. aggressive) (4) i lud (engl. insane) (5). Prva dva su za obilaženje IDS sustava.
Predložak pristojan usporava skeniranje kako bi što je moguće manje opteretio mrežne resurse i
računalo koje skenirate. Normalni mod je defaultna postavka i postavljanje opcije -T3 zapravo ne
uvodi nikakve promjene. Agresivni mod ubrzava skeniranje pod pretpostavkom da ste na poprilično brzoj
i pouzdanoj mreži. Na kraju "ludi" mod pretpostavlja da ste na posebno brzoj mreži i da ste spremni
žrtvovati točnost rezultata kako bi dobili na brzini.
Navedeni predlošci omogućavaju korisnicima da navedu koliko agresivni žele biti, ostavljajući Nmap-u
da odabere točne vrijednosti. Predlošci također rade neka manja podešavanja brzine za koja trenutno
ne postoje drugi načini. Npr. -T4 sprječava da dinamičko kašnjenje skeniranja prijeđe 10ms za TCP
portove, dok -T5 drži tu vrijednost na 5ms. Predlođke možete kombinirati s finijim kontrolama, sve
dok je template naveden prvi inače će vrijednosti iz predloška nadjačati one koje ste naveli.
Predlažem korisštenje opcije -T4 kod skeniranja modernih i pouzdanih mreža. Ostavite tu opciju na
početku komandne linije čak i kad koristite neke finije naredbe kako bi imali koristi od dodatnih
optimizacija koje predložak donosi.
Ukoliko ste na pristojnoj broadband ili eternet konekciji, predlažem korištenje opcije -T4. Neki
ljudi vole -T5, mada je preagresoivan za moj ukus. Isto tako ljudi ponekad stave -T2 misleći da je
manja vjerovatnost da će tako srušiti host ili se inače smatraju pristojnima. No oni u stvari ne
razumiju koliko je opcije -T pristojno u stvari spora. Ovaj način skeniranja može potrajati i do 10
puta duže nego defaultni.Padovi računala i problemi s bandwithom su rijetki s korištenjem defaultne
opcije -T3, pa je normalno preporučam opreznim skenerima.Izbjegavanje otkrivanja verzije je u svakom
slučaju efikasnije u pokušaju rješevanja tih problema nego igranje s vremenima odaziva.
Iako su opcije -T0 i -T1 korisne u izbjegavanju otkrivanja od strane IDS sustava, skeniranje tisuću
portova će trajati jaaaako dugo. Kod takcih skenova je možda bolje direktno navesti vremena odaziva
nego se pouzdati u preddefinirane vrijednosti opcija -T0 i -T1.
Glavni efekt korištenja opcije T0 je taj da su skenovi serijski (skenira se port po port) i nakon
odskeniranog porta čeka 5 minuta prije nego će poslati iduću sondu.T1 i T2 su slični s tim da T1 čeka
15 sekundi između sondi, dok T2 čeka 0.4 sekunde između sondi. T3 je defaultna postavka koja
uključuje paralilizam (skenirano je više portova istovremeno). Opcije T3 je isto kao i
--max-rtt-timeout 1250 --initial-rtt-timeout 500 --max-retries 6, te podešava maksimalno TCP
kašnjenje na 10ms. Opcija T5 je isto kao i --max-rtt-timeout 300 --min-rtt-timeout 50
--initial-rtt-timeout 250 --max-retries 2 --host-timeout 900000 kao i postavljanje maksimalnog TCP
sken kaš njenja na 5ms.
IZBJEGAVANJE I ZAVARAVANJE VATROZIDA I IDS-A
Mnogo pionira interneta zu zamislili globalnu otvorenu mrežu univerzalnog adresnog prostora u kojoj je
dozvoljeno spajanje bilo koja dva čvora. To bi omogućilo hostovima da šalju i primaju informacije jedan
od drugog. Ljudi bi mogli pristupiti svim svojim sustavima s posla i mijenjati postavke grijanja i
hlađenja, pa čak i otključavati vrata gostima koji su uranili.Ta verzija univerzalne povezanosti je
ugušena nedovoljnim adresnim prostorom i ponajviše iz sigurnosnih razloga. U ranim 90-tima, firme su
počele uvoditi vatrozide s primarnom namjenom da smanje mogućnosti povezivanja koje su postojale. Ogromne
mreže su ofgrađene od nefiltriranog interneta korištenjem aplikacijskih proxy-a, NAT uređajai paket
filtera. Otvoreno kolanje informacija predalo je tron kontroliranim komunikacijskim kanalima i sadržajem
koji je njima prolazio.
Mrežne barijere poput vatrozida mogu otežati mapiranje mreže, a vremenom neće biti ništa lakše, jer
ugušiti lagodno istraživanje mreže je primarni cilj većine uređaja. No ipak, Nmap nudi mnogo mogućnosti
kako bi nam pomogao u razumijevanju tih kompleksnih mreža i kako bi provjerio da li filteri uistinu rade
onako kako smo zamislili. Čak podržava mehanizme za obilaženje loše implementiranih mjera zaštite. Jedna
od najboljeh metoda pomoću koje ćete razumjeti postavke svoje mrežne sigurnosti je pokušaj da je obiđete.
Pokušajte se postaviti u mentalni sklop napadača i iskoristite tehnike iz ovog poglavlja protiv svojih
mreža. Pokrenite FTP bounce sken, idle sken, napad fragmentacijom ili pokušajte tunelirati kroz svoj
proxy server.
Uz to što brane mrežnu aktivnost, firme sve više nadgledaju promet sa sustavima za otkrivanje upada
(engl. intrusion detection system) IDS. Većina poznatijih IDS sustava dolaze s podešenim pravilima koja
mogu prepoznati Nmap skenove, jer ponekad je sken u stvari prethodnik napada. Većina tih sustava je
nedavno prerasla u sustave za zaštitu od upada (engl. intrusion prevention system) IPS koji aktivno
blokiraju promet koji ocjene kao zloćudan. Na štetu mrežnih administratora i proizvođača IDS sustava,
pouzdano ustanoviti što je zloćudno, a što nije samo analizom paketa je teško. Napadači koji imaju
strpljenja i sposobnosti obično mogu uz pomoć nekin Nmap-ovih opcija proći nezapaženo od IDS sustava. U
međuvremenu admnistratori se moraju boriti s velikom količinom lažnih uzbuna, gdje je normalna mrežna
aktivnost pogrešno dijagnosticirana i možda čak blokirana od IPS sustava.
Ponekad ljudi predlažu da Nmap ne bi trebao nuditi mogućnosti za obilaženjem vatrozida i provlašenja
pored IDS-a. Tvrde da će te mogućnosti biti korištene od strane napadača isto kao i od strane
administratora. Problem u ovoj logici je taj što će metode tako i tako biti dostupne napadačima koji će
koristiti neki fdrugi alat ili sami doprogramirati funkcionalnost u Nmap, dok bi administratori imali
puno teži posao u sprješavanju upada na svoje sustave. Postavljanje samo modernih, zakrpanih FTP servera
je mnogo učinkovitija obrana od sprječavanja distribucije alata koji mogu napraviti FTP bounce napad.
Ne postoji čarobni metak (ili Nmap opcija) za otkrivanje i potkopavanje vatrozida i IDS sustava. Za to je
potrebna vještina i iskustvo. Tutorial je nešto što ne spada u ovaj dokument, koji samo navodi opcije i
opisuje što one mogu.
-f (fragmentiraj pakete); --mtu (koristi navedeni MTU)
-f opcija prisiljava pokrenuti sken (uključujući i ping sken) da koristi male fragmente IP paketa.
Ideja se sastoji od toga da zaglavlje TCP paketa prelomi na više paketa kako bi paket filterima,
IDS-ovima i drugim dosadnjakovićima bilo teže otkriti što radite. Budite pažljivi s tim! Neki
programi imaju problema u radu s takvim malim paketima. Jedan stari sniffer imenom Sniffit, je
automatski pukao kad bi primio prvi fragment. Nakon što navedete ovu opciju jednom, Nmap podijeli
pakete u 8 bytova ili manje. Tako će 20 bytno TCP zaglavlje biti podijeljeno u 3 paketa, dva po 8
bytova i jedan od 4. Imajte na umu da svaki od tih paketa koje smo prelomili dobiva novo zaglavlje,
koje nema nikakve veze s originalnim. Navedite -f još jednom i Nmap će koristiti 16 bytova po
fragmentu (smanjujući broj fragmenata). Isto tako možete definirati bilo koju željenu veličinu
korištenjem --mtu opcije. Ukoliko koristite --mtu opciju nemojte koristiti i -f opciju. Fragment mora
biti višekratnik broja 8. Iako fragmenti neće proći pored paet filtera i vatrozida koji skupljaju se
fragmente kako bi vidjeli što je u originalnom paketu, popout opcije CONFIG_IP_ALWAYS_DEFRAG u linux
jezgri operativnog sustava, činjenica je da si neke mreže ne mogu dozvoliti udar na performanse koji
ta opcija ima, pa je stoga na njima isključena. Drugi pak sustavi ne mogu imati upaljnu tu opciju,
jer fragmenti mogu doći u njihovu mrežu drugom rutom. Neki sustavi defragmentiraju izlazne pakete u
samoj jezgri, poput linuxa koji ima iptables s upaljenim modulom praćenja konekcije. Pokrenite sken
dok je upaljen snifer poput ethereal-a kako bi se osigurali da su odlazni paketi fragmentirani.
Ukoliko vaš OS radi probleme (kao što smo naveli malo prije kod linuxa i iptables-a), pokušajte slati
sirove eternet frame-ove opcijom
--send-eth.
-D <decoy1 [,decoy2][,ME],...> (sakrij sken pomoću mamaca)
Ovaj način skeniranja učini to da na hostu koji skenirate izgleda kao da ga skeniraju i sustavi koje
ste stavili u mamce. Tako će IDS navesti 5- port skenova s jedne IP adrese i tako za sve mamce koje
ste naveli i za vas. Samim tim neće znati tko je stvarno skenirao mrežu, a tko je bio nevina žrtva
(mamac). Ovo može biti eliminirano traženjem ruterskog puta (engl. router path tracing), odbacivanja
odgovora (engl. response-dropping) i nekim drugim aktivnim mehanizmima, ali je ipak efikasna tehnika
za sakrivanj IP adrese.
Odvojite svaki host mamac sa zarezimaa možete opcionalno navesti i ME (što predstavlja vašu IP
adresu), kako bi bila pozicionirana baš na onom mjestu u skeniranju na kojem je želite. Ako postavite
ME na 6. mjesto ili kasnije, neki uobičajeni detektori port skenova (poput alata "scanlogd" firme
Solar Designer's) uopće neće pokazati Vašu IP adresu. Ukoliko ne kkoristite ME opciju, Nmap će
staviti vašu IP adresu na proizvoljno mjesto.
Imajte na umu da hostovi koje navodite kao mamce moraju biti upaljeni, jer ćete inače slučajno
napasti host koji skenirate Syn flood napadom. Isto tako poprilično je lako ustanoviti tko vas
skenira ako samo jedan host od navedenih uistinu postoji na mreži. Možete koristiti IP adrese umjesto
imena (kako vas mamci ne bi vidjeli u svojim name server logovima).
Mamci se koriste u inicijalnom ping skenu (korištenjem ICMP, SYN, ACK ili bilo kojeg drugog načina)
kao i za trajanja stvarnog skena portova. Mamci se također koriste i kod udaljenog otkrivanja
operativnog sustava (-O). Mamci NE rade s otkrivanjem verzije ili TCP connect() skena.
Činjenica je da će korištenje previše mamaca usporiti skeniranje i potencijalno ga učiniti manje
točnim. Isto tako, neki ISP-ovi će filtrirati lažirane pakete, ali većina ih ne zabranjuje.
-S <IP_Address> (Lažiraj ishodišnu adresu)
U nekim situacijama Nmap neće moći ustanoviti vašu ishodišnu IP adresu (Nmap će vam reći ako dođe do
toga). U tom slučaju koristite opciju -S s IP adresom mrežnog adaptera preko kojeg želite poslati
paket.
Još jedna mogućnost korištenja ove opcije je lažirati sken kako bi ciljano računalo mislilo da ga
skenira netko drugi. Zamislite firmu koju konstantno skenira konkurencija! -e opcija j eobično
potrebna za ovu namjenu i -P0 je također preporučeno.
-e <interface> (koristi navedenu mrežnu karticu)
Ova opcija kaže Nmap-u koju mrežnu karticu da koristi za slanje i primanje paketa. Nmap bi to trebao
otkriti automatski, a sam će vam reći ako to ne uspije.
--source-port <portnumber>; -g <portnumber> (Lažiraj broj ishodišnog porta)
Iznenađujuće česta greška je samo vjerovanje prometu koji dolazi s određenog porta. Jednostavno je
shvatiti odakle to dolazi. Administrator podesi novi novcati vatrozid i najednom je obasut pritužbama
korisnika kako su im aplikacije prestale raditi. Čak štoviše, možda je prestao raditi i DNS, jer UDP
DNS odgovori s vanjskih servera više ne mogu ući u mrežu. FTP je još jedan dobar primjer. Kod
aktivnih FTP prijenosa, FTP pokuša uspostaviti vezu nazad prema klijentu da bi poslao zatraženu
datoteku.
Postoje sigurna rješenja tih problema, često u obliku proxy-a na aplikacijskom nivou ili modula na
vatrozidu koji parsaju protokol. Nažalost postoje i lakša, manje sigurna rješenja. Vidjevši da DNS
odgovori dolaze s porta 53 i aktivni FTP s porta 20, mnogi su administratori pali u zamku jednostavno
dozvoljavajući ulazni promet s tih portova. Obično pretpostavljaju da napadači neće uočiti i
iskoristiti takve rupe u vatrozidu. U nekim slučajevima administratori smatraju to rješenje kao
privremenu zakrpu, dok ne implementiraju bolje rješenje, a onda zaborave na to.
U te zamke ne padaju samo preopterećeni mrežni administratori. Mnogo uređaja je isporučeno s takvim
nesigurnim pravilima. Čak je i Microsoft bio kriv. IPSec filter koji dolazi s Windows 2000 i s
WIndows XP OS-om ima implicitno pravilo koje dozvoljava sav TCP i UDP promet s porta 88 (Kerberos).
Još jedan dobro poznati primjer je ZOne Alarm osobni vatrozid, koji je do verzije 2.1.25 dozvoljavao
bilo koje dolazne UDP pakete sa ishodišnog porta 53 (DNS) i 67 (DHCP).
Nmap nudi opcije -g i --source-port (iste su) kako bi iskoristili ovakve slabosti. Jednostavno
navedite broj porta i Nmap će ga koristiti kao ishodišni port gdje je to moguće. Nmap mora koristiti
različite portove kako bi neki testovi otkrivanja OS-a radili ispravno,a DNS zahtjevi ignoriraju
opciju --source-port, jer se kod toga Nmap oslanja na sistemske biblioteke. Većina TCP skenova
uključujući i SYN sken podržava ove opcije u potpunosti isto kao i UDP sken.
--data-length <number> (Dodaj proizvoljne podatke na pakete koje šalješ)
U normalnim situacijama Nmap šalje minimalističke pakete koji se sastoje samo od zaglavlja. Tako da
su Nmap-ovi TCP paketu u načelu veličine 40 bytova, a ICMP paketi 28 bytova. Ova opcija kaže Nmap-u
da doda određenu količinu proizvoljnih bytova u paket koji šalje. Paketi koje koristi otkrivanje OS-a
(-O) nisu zahvaćeni ovom opcijom, dok većina ping skenova i portskenova je. To usporava skeniranje,
ali ga isto tako čini manje sumnjivim.
--ttl <value> (Podesi polje IP time-to-live)
Podešava polje time-to-live i IPv4 paketima na zadanu vrijednost.
--randomize-hosts (Proizvoljno poredaj hostove koje skeniraš)
Ova opcija kaže Nmap-u da pomiješa svaku grupu od 8096 hostova prije nego ih počne skenirati. To može
učiniti skeniranje manje očitim za većinu sustava za nadgledanje mreže, pogotovo kad ovu opciju
kombinirate sa sporim vremenima kašnjenja (engl. timing options). Ukoliko želite pomiješati veće
grupe, povećajte PING_GROUP_SZ u nmap.h biblioteci i ponovno kompajlirajte Nmap. Alternativno
rješenje je da kreirate listu ciljanih IP adresa s list skenom (-sL -n -oN naziv datoteke),
pomiješate je s perl skriptom i onda dodate tu listu Nmap-u s opcijom -iL.
--spoof-mac <mac adresa, prefiks ili naziv proizvođača> (Lažiraj MAC adresu)
Ova opcija zatraži Nmap da koristi navedenu MAC adresu za sve ethernet frame-ove koje pošalje. Ova
opcija podrazumijeva --send-eth opciju kako bi osigurala da Nmap uistinu šalje pakete na nivou
etherneta. MAC adresa može imati nekoliko formata. Ukoliko je string “0”, Nmap će sam odabrtati
proizvoljnu MAC adresu za trajanje sesije. Ukoliko je zadani string sačinjen od parnog broja hex
znamenaka (gdje su parovi opcionalno odvojenih dvotočkom), Nmap će korisiti tu MAC adresu. Ako je
upisano manje od 12 znamenaka, Nmap će ostatak nadopuniti s proizvoljnim vrijednostima. Ako nije
navedena 0 niti hex string, Nmap pregleda datoteku nmap-mac-prefixes tražeći naziv proivođača koji
sadrži navedeni string (case sensitive). Ako se nešto poklopi, Nmap koristi OUI (3 bytni prefix)
proizvođača, a ostatak dopuni proizvoljno. Ispravni --spoof-mac argumenti su npr. Apple, 0,
01:02:03:04:05:06, deadbeefcafe, 0020F2, and Cisco.
--badsum (Šalji pakete s lažnim TCP/UDP checksumom)
Ova opcija traži od Nmap-a da koristi neispravne TCP i UDP checksume za pakete koje šalje na ciljano
računalo. Kako skoro svaki IP stack odbacuje takve pakete, svaki odgovor koji dobijete najvjerovatnie
dolazi od vatrozida ili IDS sustava koji nisu provjeravali checksum. Za više detalja o ovoj tehnici,
pogledajte: https://nmap.org/p60-12.txt.
IZVJEŠTAJI
Svaki sigurnosni alat je koristan onoliko koliko dobar izvještaj ponudi. Kompleksni testovi i algoritmi
su od malo koristi ako njihov rezultat nije predstavljen na organiziran i razumljiv način. Obzirom na
različite načine korištenja Nmap-a od strane ljudi i drugih programa, jedan format ne može zadovoljiti
sve, tako da Nmap nudi više formata izvještaja, uključujući interaktivni mod koji direktno možete
pročitati i XML kako bi ga kasnije mogli pregledavati i analizirati drugi automatizirani alati.
Uz to što nudi različite formate izvještaja, Nmap nudi opcije za upravljanje količinom prikazanih
informacija, kao i poruke za debugiranje. Izvještaji mogu biti standardni (na ekran op prev.) ili
spremljeni u datoteke, u koje Nmap može dodavati podatke ili ih prepisati. Datoteke u koje se spremaju
rezultati taskođer mogu biti korištene za prekinute skenove koje ste nastavili.
Nmap nam nudi izvještaje u 5 različitih formata. Defaultni se zove interaktivni izvješ taj i poslan je na
standardni izlaz (sdtout) (zaslon računala, op. prev.). Također postoji i normalni izvještaj koji je
sličan interaktivnom s tim da prikazuje manje informacija i upozorenja, jer je predviđen za kasniju
analizu, a ne trenutnu..
XML izvještaj je jedan od najbitnijih, jer ga lako možete konvertirati u HTML, može lako biti pregledavan
pomoću programa poput Nmap-ovog grafičkog korisničkog sučelja, te može biti importiran u bazu podataka.
Dva preostala tipa izvještaja su jednostavni grepabilni izvještaj koji uključuje većinu informacija o
hostu u jednoj liniji i sCRiPt KiDDi3 Izvj3št4j za korisnike koji se smatraju |<-r4d.
Dok je interaktivni izvještaj defaultni i nema komandnolinijskih opcija, preostale 4 opcije koriste istu
sintaksu. Mogu preuzeti jedan parametar, a to je naziv datoteke u koji će biti pohranjeni rezultati.
Možete navesti više različitih formata, ali svaki od njih smijete navesesti samo jednom. Npr. želite
gledati normalni izvještaj za sebe, dok istovremeno želite razultate pohraniti i u XML datoteku, za
kasniju programsku analizu. To možete postići opcijama -oX myscan.xml -oN myscan.nmap. Iako su u ovom
poglavlju korištena imena poput myscan.xml zbog jasnoće, preporučeno je korištenje određenijih i jasnijih
imena. Imena koja ćete odabrati ovise o vašim željama i navikama, mada osobno koristim dugačka imena u
kojima se nalazi datum skeniranjai nekoliko riječi koje opisuju što je u stvari skenirano, a sve to
pohranim u direktorij nazvan imenom tvrtke koju skeniram.
Iako navedene opcije spremaju rezultat u datoteke, Nmap i dalje ispisuje interaktivni izvještaj na zaslon
računala. Npr. naredba nmap -oX myscan.xml target sprema rezultate skena u XML datoteku imenom myscan.xml
i također ispisuje na zaslon računala ono što bi ispisao da opcija -oX nije bila navedena. Ovo možete
promijeniti dodajući znak "-" (minus op. prev.) kao parametar jednom od tipova izvještaja, što će
prisiliti Nmap da deaktivira interaktivni izvještaj i umjesto njega na stdout pošalje format koji ste
naveli. Tako će naredba nmap -oX - target posalti samo XML na stdout. Ozbiljne greške će i dalje biti
ispisane na normalni tok grešaka - stderr.
Za razliku od nekih Nmap-ovih opcija, razmak između opcije za naziv log datoteke (poput -oX) i naziva
datoteke ili znamka minus je obavezan. Ukoliko ga izostavite, npr. napišete -oG- ili -oXscan.xml, Nmap će
napraviti datoteke normalnog formata imenom G- i Xscan.xml.
Nmap također nudi i opcije za upravljanje količinom prikazanih informacija i opcije da doda podatke u
postojeću datoteku , a ne da je prepiše. Sve navedene opcije opisane su u daljnjem tekstu:
Formati Nmap-ovih izvještaja
-oN <filespec> (Normalni izvještaj)
Zahtjeva da normalni izvještaj bude spremljen u navedeno ime. Kao što je opisano gore u tekstu, to se
malo razlikuje od interactivnog izvještaja.
-oX <filespec> (XML izvještaj)
XML izvještaj će biti pohranjen u navedenu datoteku. Nmap ima i definiciju tipa dokumenta (engl
Document Type Definition) kratica: DTD koja dozvoljava XML parserima da provjere Nmap-ov XML
izvještaj. Iako je primarno namijenjeno za programsko korištenje, može pomoći i ljudima da
interpretiraju Nmap-ov XML izvještaj. DTD definira ispravne elemente formata i često navodi atribute
i vrijednosti koje mogu poprimiti. Najsvježija verija je uvijek dostupna na:
https://nmap.org/data/nmap.dtd.
XML nudi stabilan format koji je lako čitljiv od strane programa. Besplatni XML parseri su dostupni
za većinu kompjutorskih jezika, uključujući C/C++, Perl, Python i Java-u. Čak postoje i poveznice za
većinu tih jezika koje omogućuju direktno interpretiranje Nmap-ovih izvještaja. Primjeri su:
Nmap::Scanner[9] i Nmap::Parser[10] u Perlu i CPAN-u. U većini slučajeva kad neka ozbiljnija
aplikacija komunicira s Nmap-om, XML je željeni format.
XML izvještaj se poziva na XSL stilove, koji mogu biti korišteni za formatiranje rezultata u HTML.
Najjednostavniji način je da jednostavno učitate XML izvještaj u web preglednik poput firefox-a ili
IE-a. Defaultno će to raditi samo na računalu nakojem ste pokrenuli nmap (ili na računalu koje je
slično konfigurirano), jer je nmap.xsl hardkodiran. Koristite opciju --webxml ili --stylesheet kako
bi kreirali prenosive XML datoteke koje prikazuju podatke u HTML-u na bilo kojem računalu spojenom na
web.
-oS <filespec> (ScRipT KIdd|3 izvještaj)
Script kiddie izvještaj je poput interaktivnog s tim d je naknadno obrađen kako bi bolje odgovarao
l33t HaXXorZ koji je prije pazio na Nmap zbog njegovog konstantnog pisanja velikih slova i spelinga.
Osobe koje ne razumiju humor (prije nego me počnu napadati), trebale bi shvatiti da ova opcija tu da
bi ismijavala script kiddie-je, a ne da bi im “pomagala”.
-oG <filespec> (Grepabilni izvještaj)
Ovaj format zvještaja je obrađen zadnji jer nije previše popularan. XML je mnogo moćniji i odgovara
većini iskusnih korisnika. XML je format za koji postoji hrpa izvrsnih parsera, dok je grepabilni
izvještaj moj osobni mali hack. XML je proširiv i podržava nove stvari koje budu ugrađene u Nmap, dok
je to često ispušteno u grepabilnom izvještaju, jer nema mjesta za njih.
No ipak, grepabilni izvještaj je poprilično popularan. To je jednostavni format koji prikazuje svakog
hosta na jednoj liniji i može ga se lako pretraživati standardnim UNIX alatima, poput grep-a, awk-a,
cut-a, sed-a, diff-a i Perl-a. Čak ga i ja koristim za jednokratne testove iz komandne linije.
Pronaći sve hostove koji imaju otvoren ssh port ili se na njima vrti Solaris je vrlo lako pomoću grep
naredbe, a to pak može biti poslano awk ili cut naredbi da bi se prikazala željena polja.
Grepabilni izvještaj sastoji se od komentara (linija koje počinju s pound znakom (#)) i ciljanih
linija. Ciljana linija sadrži kombinaciju od 6 imenovanih polja, odvojenih tabovima i iza njih dolazi
dvotočka. Polja su: Host, Ports, Protocols, Ignored State, OS, Seq Index, IPID, and Status.
Najvažnije od tih polja je obično Ports, koje daje datalje o svakom zanimljivom portu. To je zarezom
odvojena lista portova. Svaki zapis o portu predstavlja jedan zanimljivi port i ima oblik sedam
podpolja odvojenih slash znakom (/). Podpolja su: Port number, State, Protocol, Owner, Service,
SunRPC info, and Version info.
Kao i kod XML formata, više informacija možete naći na sljedećem linku:
http://www.unspecific.com/nmap-oG-output.
-oA <basename> (Izvještaj u svim formatima)
Radi jednostavnosti, možete navesti opciju -oA basename, kako bi spremili rezultate u normalnom, XML
i grepabilnom formatu odjednom. spremljeni su u datoteke imanom basename.nmap,
basename.xml i basename.gnmap. Kao i kod većine programa možete staviti prefiks ispred naziva
datoteke kako bi je spremili u željeni direktorij, kao npr. ~/nmaplogs/foocorp/ na UNIX-u ili
c:\hacking\sco na Windows platformi.
Opcije za prikaz količine informacija i debugiranje
-v (povećaj količinu prikazanih informacija)
Povećava nivo količine prikazanih informacija, te Nmap prikazuje više informacija o tekućem sken
procesu. Otvoreni portovi su prikazani odmah čim su otkrivani i Nmap prikazuje procjenu koliko
vremena mu treba za završetak posla ako procijeni da će sken trajati više od nekoliko minuta. Ukoliko
želite još više informacija, upišite ga dvaput. Korištenje -v opcije više od dva puta nema nikakav
učinak.
Većina promjena koje se dobiju korištenjem ove opcije utječu na normalni i script kiddie izvještaj.
Ostali izvještaji su namijenjeni za automatiziranu obradu, pa Nmap u njima može navesti dodatne
informacije bez suvišnog opterećivanja korisnika. Ipak, postoji nekoliko promjena u ostalim modovima
gdje veličinu izvještaja možete osjetno smanjiti ne navodeći neke detalje. Npr. komentirana linija u
gerepabilnom formatu, koja daje listu svih skeniranih portova isprintana je samo u verose modu, jer
može biti poprilično velika.
-d [level] (povećaj ili podesi nivo debugiranja)
Čak i kad verbose mod ne daje dovoljno informacija, debuging Vam stoji na raspolaganju, kako bi vas
preplavio s još više podataka! Kao i kod opcje verbose (-v), uključujete ga s opcijom (-d), a sam
nivo debugiranja možete povećati navođenjem opcije više puta. Čak možete navesti nivo debugiranja i
navođenjem brojke nakon opcije (-d). Npr. (-d9) podešava nivo debugiranja 9. To je najviši mogući
nivo i kao rezultat će dazi tisuće linija osim ako ste pokrenuli jako jednostavan sken s par ciljeva
i portova.
Debuging izvještaj je koristan kad sumnjate da u Nmap-u postoji greška ili ako ste jednostavno
zbunjeni oko toga što Nmap radi i zašto. Kako je ova opcija najviše namjenjena developerima, debug
linije nisu uvijek samoobjaš njavajuće. Možete dobiti nešto poput: Timeout vals: Timeout vals: srtt:
-1 rttvar: -1 to: 1000000 delta 14987 ==> srtt: 14987 rttvar: 14987 to: 100000. Ukoliko ne razumijete
liniju, jedini smjer kojim možete nastaviti je da je ignorirate, potražite u izvornom kodu programa
ili zatražite pomoć na razvojnoj listi (nmap-dev). Neke linije su samoobjašnjavajuće, ali poruke
postaju sve čudnije što je nivo debugiranja veći.
--packet-trace (Prati pakete i podatke koji su poslani/primljeni)
Nmap ispiše informaciju o svakom poslanom i primljenom paketu. Ovo se najčešće koristi za
debugiranje, ali je isto tako dobar način za nove korisnike da saznaju što Nmap radi ispod haube.
Kako bi izbjegli ispisivanje tisuća linija, odaberite ograničeni broj portova koje skenirate, npr.
-p20-30. Ako Vas pak zanima samo što radi podsustav otkrivanja verzije, radije koristite opciju
--version-trace.
--iflist (Izlista mrežne adaptere i rute)
Ispiše popis mrežnih adaptera i ruta kako ih vidi Nmap. To je korisno u debugiranju problema s
rutanjem ili krivog prepoznavanja uređaja (kao kad recimo Nmap tretira PPP konekciju kao ethernet).
Ostale opcije izvještaja
--append-output (Dodaj rezultate u postojeći file umjesto da ih prepišeš)
Kad navedete naziv datoteke nakon opcija poput -oX ili -oN, datoteka istog imena je prepisan aako
postoji. Ukoliko želite zadržati sadržaj postojeće datoteke i u njega dodati nove rezultate, navedite
--append-output opciju. Svie navedene datoteke u tom pokretanju Nmap-a će biti sačuvane i u njoh će
biti dodani novi podaci. To ne radi dobro s XML datotekama (-oX), jer tako dobivena datoteka neće
biti ispravna dok je ručno ne prepravite.
--resume <filename> (Nastavi prekinut sken)
Neka temeljita Nmap skeniranja mogu potrajati i danima. Takvi skenovi ne uspiju uvijek odraditi posao
do kraja. Zabrane mogu spriječiti Nmap da radi tijekom radnih sati, mreža može pasti, računalo na
kojem je pokrenut Nmap može biti resetirano (planski ili neplanski) ili se čak sam Nmap može srušiti.
Čak i osoba koja je pokrenula Nmap sken može biti ta koja će ga prekinuti korištenjem tipaka ctrl-C.
Ponovno pokretanje cijelog skena nije isplativo. Na sreću, ukoliko ste spremali normalne (-oN) ili
grepabilne (-oG) logove, možete zatraž iti Nmap da nastavi skeniranje tamo gdje je stalo. Jednostavno
navedite opciju --resume i proslijedite naziv datoteke normalnom ili grepabilnom načinu skeniranja.
Nisu dozvoljeni nikakvi drugi argumenti, jer će Nmap pretražiti postojeću datoteku i koristiti iste
opcije koje je koristio i prije. jednostavno pozovite Nmap: nmap --resumelogfilename. Nmap će dodati
nove rezultate u postojeću datoteku. Nastavljanje ne podržava XML izvještaje, jer bi spajanje dvije
datoteke u jednu ispravnu bilo prekomplicirano.
--stylesheet <putanja ili URL> (Podesi XSL stil za transformiranje XML izvještaja)
Nmap dolazi s XSL stilom nazvanim nmap.xsl koji je namijenjen za gledanje ili prevođenje XML
izvještaja u HTML. XML izvještaj sadrži xml-stylesheet naredbu koja pokazuje na nmap.xml datoteku
gdje je inicijalno instalitrana od Nmap-a (ili u trenutni direktorij u kojem je pokrenut Nmap kad je
u pitanju Windows OS). Jednostavno otvorite Nmap-ov XML izvještaj u neki noviji web preglednik i on
bi trebao dohvatiti nmap.xsl i iskoristiti ga za prikaz rezultata. Ukoliko ž elite koristiti neki
drugi stil, navedite ga kao argument opciji --stylesheet. Morate navesti kompletnu putanju do njega
ili URL. Npr. --stylesheet --stylesheet https://nmap.org/data/nmap.xsl. Ova naredba kaže pregledniku
da učita zadnju verziju stila s isecure.org. Opcija --webxml čini isto to bez potrebe pretjeranog
pisanja i pamćenja linka. Učitavanje XSL stila sa stranica insecure.org omogućava gledanje rezultata
na jednostavniji način čak i računalima koja nemaju instaliran Nmap (a samim tim i nmap.xsl). Tako da
je URL najčešće i korisniji, no, nmap.xsl-a koji se nalazi na datotečnom sustavu koristi se ukoliko
želite imati više privatnosti.
--webxml (Učitaj stil sa stranice Insecure.Org)
Ovo je jednostavno kratica za --stylesheet https://nmap.org/data/nmap.xsl .
--no-stylesheet (Izbaci deklaraciju stila iz XML-a)
Ukoliko ne želite da Nmap poveže XSL stil s XML-om, odaberite ovu opciju. U tom slučaju se ne koristi
naredba xml-stylesheet
RAZNE OPCIJE
Ovo poglavlje opisuje neke važne (i neke ne toliko važne) opcije koje jednostavno ne spadaju nigdje
drugdje.
-6 (Uključi skeniranje IPv6 protokola)
Od 2002. godine, Nmap nudi i podršku za IPv6 svojih najpopularnijih svojstava. Točnije, ping scan (
samo TCP), connect() scan i otkrivanje verzije podržavaju IPv6. Sintaksa je jednaka osim što dodate
opciju -6. Naravno, morate koristiti IPv6 sintaksu IP adrese ako navedete IP Adresu,a ne naziv hosta.
Adresa može izgledati kao 3ffe:7501:4819:2000:210:f3ff:fe03:14d0, pa je stoga preporučeno korištenje
host imena. Izvještaj izgleda isto osim što je na liniji “ zanimljivih portova” IPv6 IP adresa.
Iako IPv6 nije pregazila svijet ipak se poprilično koristi u nekim zemljama (osobito Azijskim), a i
većina modernih OS-ova ima ugrađenu podršku. Da bi mogli koristiti Nmap s IPv6 protokolom i ciljano
računalo i vaše računalo moraju biti podešeni za korištenje IPv6. Ukoliko vaš ISP (poput većine
drugih) ne dodjeljuje IPv6 IP adrese, postoje oni koji nude besplatno IPv6 tuneliranje, što
poprilično dobro radi s Nmap-om. Jedan od boljih davatelja takvih usluga je BT Exact. Također sam
koristio i usluge tvrtke Hurricane Electric http://ipv6tb.he.net/. 6to4 tuneli su još jedan popularan
besplatan pristup.
-A (opcija agresivnog skeniranja)
OVa opcija omogućuje dodatne napredne i agresivne opcije. Još uvijek nisam u potpunosti odlučio na š
to će se sve odnositi. Trenutno ova opcija omogućuje OS detekciju (-O) i skeniranje verzije (-sV). U
budućnosti mogu biti dodane nove mogućnosti. Poanta je u tome da se ljudima omogući pristojan set
scan opcija bez potrebe za pamćenjem velikog broja zastavica (engl. flag). Ova opcija samo uključuje
navedene stvari bez podešavanja vremena odaziva (engl. timing) (poput -T4) ili verbose opcija (-v)
kojU najvjerovatnije također želite navesti.
--datadir <directoryname> (Navedi korisnički definiranu lokaciju Nmap-ovih datoteka)
Nmap dohvaća neke podatke tijekom izvršavanja programa iz datoteka: nmap-service-probes,
nmap-services, nmap-protocols, nmap-rpc, nmap-mac-prefixes, and nmap-os-fingerprints. Najprije ih
traži u direktoriju navedenom u --datadir opciji (ako postoji). Sve datoteke koje se ne nalaze u
navedenom direktoriju potražit će u direktoriju navedenom u NMAPDIR varijabli. Nakon toga je na redu
~/.nmap za stvarne i efektivne UID-e (samo kod POSIX sustava) ili lokacija Nmap izvršne datoteke
(samo kod Win32 sustava), te na kraju u kompajliranoj lokaciji poput /usr/local/share/nmap ili
/usr/share/nmap. Kao posljednju đansu, Nmap će potražiti u tekućem direktoriju.
--send-eth (koristi sirove (raw) pakete za slanje preko etherneta)
Zatraži Nmap da šalje pakete na sirovom (raw) ethernet (data link) sloju umjesto na višem IP (mrež
nom) sloju. Defaultno, Nmap odabire koja je opcija bolja za platformu na kojoj je pokrenut. Sirove
utičnice (engl. raw sockets) (IP sloj) su obično najefikasnije na UNIX mašinama, dok su ethernet
frame-ovi obavezni na Windows OS-u (IP sloj), jer je Microsoft izbacio podršku za sirove utičnice.
Nmap ipak koristi sirove IP pakete na UNIX-u, bez obzira na ovu opciju, ako nema drugog izbora
(recimo kad ste na mreži koja nije ethernet).
--send-ip (Šalji na sirovom (raw) IP sloju)
Zatraži Nmap da šalje pakete preko sirovih IP utičnica umjesto preko nižih ethernet okvira (
engl.frame). To je dodatak opciji --send-eth objašnjenoj malo prije.
--privileged (Pretpostavka da je korisnik u potpunosti privilegiran (op. prev. administrator sustava))
Kaže Nmap-u da jednostavno pretpostavi kako je dovoljno privilegiran da može koristiti sirove
utičnice (engl. raw sockets), snifati pakete i slične radnje koje na UNIX sustavima zahtjevaju root
prava. Defaultno, Nmap prekida rad, ako su takve radnje zatražene od njega, ali getuid() nije nula
(op. prev. korisnik nema ta prava). --privileged opcija je korisna na onim sustavima koji omogućuju
neprivilegiranim korisnicima korištenje sirovih paketa (poput Linux kernela isl.). Obavezno navedite
ovu opciju prije bilo koje druge koja zahtijeva privilegije (poput SYN scan-a, OS detekcije isl.).
Alternativa ovoj opciji je NMAP_PRIVILEGED varijabla.
--noninteractive (Za pokretanje Nmap-a iz nekog drugog programa)
Ovu opciju možete navesti kad je Nmap pokrenut od strane neke druge aplikacije. Trenutno je jedina
razlika u tome što je Runtime interaction (opisano u poglavlju nazvanom the section called
“INTERAKCIJA ZA VRIJEME IZVRŠAVANJA”) isključeno. Bez obzira na zbunjujuće slično ime, ova opcija
nije jednostavna suprotnost --interactive opciji.
-V; --version (Ispiši broj verzije)
Ispiše broj verzije Nmap-a i prekine izvršavanje programa
-h; --help (Ispiši sumarnu help stranicu)
Ispiše kratki help ekran s najčešće korištenim mokandama i zastavicama. Pokretanje Nmap-a bez ijednog
argumenta napravi isto to.
INTERAKCIJA ZA VRIJEME IZVRŠAVANJA
Bilješka
Ova opcija je za sad nedostupna na Windows OS-u
Tijekom izvršavanja Nmap-a sve tipke koje pritisnete su uhvaćene. To omogućvava interakciju s programom
bez da ga zaustavljate u radu. Određene specijalne tipke će mijenjati opcije, dok će druge ispisati
statusne poruke koje vas obavještavaju o tekućem skenu. Konvencija je takva da mala slova povećavaju
količinu ispisa, dok velika slova smanjuju količinu ispisa. Ova funkcionalnost može biti isključena
navođenjem --noninteractive opcije.
v / V
Povećaj / smanji količinu prikazanih informacija
d / D
povećaj / smanji nivo debugiranja
p / P
Uključi / isključi praćenje paketa
Bilo što drugo
Ispiše statusnu poruku poput sljedeće:
Stats: 0:00:08 elapsed; 111 hosts completed (5 up), 5 undergoing Service Scan
Service scan Timing: About 28.00% done; ETC: 16:18 (0:00:15 remaining)
PRIMJERI
Ovdje su neki primjeri korištenja Nmap-a i to od jednostavnih i rutinskih do malo manje kompleksnih i
ezoteričnih. Korištene su neke stvarne IP adrese i domene kako bi stvar bila malo konkretnija. Umjesto
njih trebali bi staviti adrese/domene iz svoje mreže.. Iako osobno ne smatram da je skeniranje tuđih
mreža iligelano i da bi trebalo biti, neki mrežni administratori ne vole nedozvoljeno skeniranje njihovih
mreža i mogli bi se žaliti. Dobiti dozvolu prije samog čina je u svakom slučaju ispravan postupak.
Za testiranje imate dozvolu skenirati host scanme.nmap.org. Dozvola vrijedi samo za skeniranje
korištenjem Nmap-a i ne vrijedi za testiranje exploita i DOS (denial of Service) napada. Kako ne bi
preopteretili mrežu, molim Vas da ne skenirate više od 12-tak portova dnevno. Ukoliko će ovaj host biti
napadan na bilo koji način, uklonit ću ga s NET-a i Nmap će javiti grešku Failed to resolve given
hostname/IP: scanme.nmap.org. Ova dozvola vrijedi i za hostove scanme2.nmap.org, scanme3.nmap.org itd.,
iako navedeni hostovi za sad ne postoje.
nmap -v scanme.nmap.org
Ova naredba skenira sve rezervirane TCP portove na računalu scanme.nmap.org. Opcija -v uključuje verbose
mod..
nmap -sS -O scanme.nmap.org/24
Pokreće skriveni (engl. stealth) SYN scan prema svakom računalu koje je upaljeno od njih 255 mogućih na
mreži “class C” na kojoj se nalazi scanme host. Također pokuša ustanoviti koji OS je pokrenut na svakom
od otkrivnih (upaljenih) hostova. Ovo zahtijeva root prava zbog SYN scan-a i OS detekcije.
nmap -sV -p 22,53,110,143,4564 198.116.0-255.1-127
Pokreće enumeraciju hostova i TCP scan na prvoj polovici svakog od 255 mogućih 8 bitnih subneta u mrežnog
ID-a 192.168 klase B adresnog prostora. Scan provjerava da li je na ciljanim računalima pokrenut sshd,
DNS, pop3d, imapd i/ili port 4564. Za svaki od navedenih portova koji su otvoreni, pokrenuto je i
otkrivanje verzije, kak obi se ustanovilo koja aplikacija je otvorila taj port.
nmap -v -iR 100000 -P0 -p 80
Ova naredba zatraži Nmap da nasumično odabere 100 000 hostova i skenira ih u potrazi za web serverom
(port 80). Enumeracija hostova je isključena opcijom -P0, jer slanje nekoliko sondi kako bi se ustanovilo
da li je host upaljen ili ne kad se skenira samo jedan port je ionako nepotrebno.
nmap -P0 -p80 -oX logs/pb-port80scan.xml -oG logs/pb-port80scan.gnmap 216.163.128.20/20
Skenira 4096 IP adresa za web serverom (bez prethodnog pinganja) i sprema izvještaj u grepabilnom iXML
formatu.
GREŠKE
Poput svog autora niti Nmap nije savršen, no Vi možete pomoći slanjem prijava o greškama, pa čak i pišući
patcheve. Ukoliko se Nmap ne ponaša onako kako očekujete od njega, najprije ga nadogradite na najnoviju
verziju dostupnu na https://nmap.org/. Ukoliko je problem i dalje tu, istražite da li je već otkriven i
prijavljen. Pokušajte "zaguglati" poruku o grešci ili otiđite na Nmap-dev arhive na
https://seclists.org/. Također pročitajte i kompletan manual. Ukoliko ništa od toga ne pomogne, pošaljite
izvještaj o grešci na <dev@nmap.org>. Molim Vas napišite sve što ste do tad otkrili o problemu, te koju
verziju Nmap- imate i koju verziju OS-a imate. Izvještaji o prijavljenim problemima i upiti o korištenju
Nmap-a koji su poslani na dev@nmap.org imaju više šansi da budu odgovoreni nego oni poslani direktno
Fyodor-u.
Patchevi za otklanjanje bugova su još i bolji od samih prijava. Osnovne upute za kreiranje patch datoteka
s promjenama su dostupne na https://nmap.org/data/HACKING. Patchevi mogu biti poslani na nmap-dev (što je
preporučeno) ili direktno Fyodoru.
AUTHOR
Fyodor <fyodor@nmap.org> (http://www.insecure.org)
Stotine ljudi su doprinjeli u stvaranju Nmap-a tijekom godina. To je navedeno u CHANGELOG datoteci koja
je distribuirana s Nmap-om, a dostupna je i na sljedećem linku: https://nmap.org/changelog.html.
PRAVNE SMJERNICE
Nmap Copyright i licenciranje
Nmap sigurnosni skener je (C) 1996-2005 Insecure.Com LLC. Nmap je također reigistered trademark
Insecure.Com LLC. Program je besplatan;možete ga redistribuirati a/ili modificirati pod uvjetima GNU
General Public License kako je objavljeno od strane Free Software Fondacije;Verzija 2. To vam garantira
pravo korištenja, modificiranja i redistribuiranja ovog softvera pod određenim uvjetima. Ukoliko želite
inkorporirati Nmap tehnologiju u svoj softver, možda ćemo vam prodati dodatne licence (kontaktirajte
<sales@insecure.com>). Mnogi proizvođači sigurnosnih skenera već imaju licencu Nmap tehnologije poput
otkrivanja hostova, skeniranja portova, OS detekcije i otkrivanja servisa/verzije.
Imajte na umu da GPL postavlja važna ograničenja na “derivirana djela”, ali ne daje detaljne definicije
istih. Kako bi se izbjegli nesporazumi, za potrebe ove licence, mi smatramo da aplikacija sadrži “
derivirano djelo”, ako čini bilo što od navedenog:
• Uključuje izvorni kod iz Nmap-a
• Čita ili sadrži Nmap datoteke koje imaju copyright, poput nmap-os-fingerprints ili
nmap-service-probes.
• Pokreće Nmap i čita njegove rezultate (za razliku od tipičnih shell ili izvršnih meni aplikacija,
koje jednostavno ispišu sirovi Nmap izvještaj i time nisu derivirana djela).
• Integrira/sadrži/agregira Nmap u neki izvršni instaler, poput onog napravljenog od strane
InstallShield-a.
• Linka na biblioteku (dll, op. prev.) ili izvršu datoteku koja radi bilo što od gore navedenog.
Naziv “Nmap” je također uključen u to. Ova lista nije eksluzivna, ali je navedena kako bi pojasnila našu
interpretaciju deriviranih djela s najčešćim primjerima. Zabrane se primjenjuju samo u slučaju da uistinu
redistribuirate i Nmap. Npr. mišta vas ne sprječava da napišete i prodate front-end za Nmap.
Distribuirajte front end i usmjerite ljude na https://nmap.org/ kako bi preuzeli Nmap.
Ne smatramo da su to dodatne zabrane povrh GPL-a, nego samo pojašnjenja toga kako mi interpretiramo “
derivirano djelo” jer se primjenjuje na naš produkt pod GPL licencom. To je slično načinu na koji je
Linus Torvalds objavio svoju interpretaciju “deriviranog djela” i kako se to odnosi na module linux
kernela. Naša interpretacija se odnosi samo na Nmap - ne govorimo o nijednom drugom produktu licenciranom
po GPL-u.
Ukoliko imate bilo kakvo pitanje o GPL licenciranju i restrikcijama kod korištenja Nmap-a u ne GPL
djelima, rado ćemo Vam pomoći. Kao što je gore navedeno, također nudimo i alternativne licence za
integriranje Nmapa u neke druge aplikacije i uređaje. Takvi ugovori su prodani mnogim sigurnosnim
izdavačima i generalno sadrže stalnu licencu kao i uslugu prioritetne podrške, a uz to financijski pomažu
kontinuirani razvoj Nmap tehnologije. Molimo Vas da poš aljete mail na <sales@insecure.com> za daljne
informacije.
Kao posebno izuzeće od GPL uvjeta, Insecure.Com LLC daje dozvolu za povezivanje koda ovog programa s bilo
kojom verzijom OpenSSL biblioteke koja je distribuirana pod sličnom licencom kao i s licencom koja se
nalazi u datoteci Copying.OpenSSL i distribuirati povezanu kombinaciju oba programa. Morate poštivati GNU
GPL na svim područjima za bilo koji kod koji nije OpenSSL. Ukoliko modificirate navedenu datoteku možete
proširiti to izuzeće i na svoju verziju programa, ali niste obavezni to napraviti.
Ukoliko dobijete navedene datoteke s pismenom licencom ili ugovorom koji navodi drukčije uvjete od
navedenih gore, onda je ta alternativna licenca jača i preuzima primat.
Creative Commons licenca za ove upute
Nmap referentne upute su (C) 2005 Insecure.Com LLC. Time su stavljene pod verziju 2.5 Creative Commons
Attribution License[3]. To Vam omogućuje da redistribuirate, modificirate tekst po želji, dok god
navodite druge izvore koji su radili na njemu. Osim toga, možete tretirati ovaj dokument kao da spada pod
istu licencu kao i Nmap (obajšnjeno prije).
Dostupnost izvornog koda i doprinos zajednici (engl. comunity)
Izvorni kod je dostupan s programom zato jer vjerujemo da korisnik ima pravo znati što uistinu program
radi prije nego će ga pokrenuti. To Vam isto tako omogućava provjeru softvera na sigurnosne rupe (do sad
nije pronađena niti jedna).
Izvorni Vam kod isto tako omogućava prijenos Nmap-a na nove platforme, popravljanje grešaka i dodavanje
novih mogućnosti. Potaknuti ste da promjene pošaljete na <fyodor@nmap.org> kako bi eventualno bile
inkorporirane u buduće verzije glavne distribucije. Slanjem promjena Fyodoru ili nekom na Insecure.Org
mailing listi developera, podrazumijeva se da Fyodoru i Insecure.Org-u dajete puna prava na korištenje,
modificiranje i relicenciranje koda. Nmap će uvijek biti dostupan kao open source, ali to je bitno jer je
nemogućnost relicenciranja koda stvorila ogromne probleme nekim drugim besplatnim softverskim projektima
(poput KDE-a i NASM-a). Također povremeno relicenciramo kod drugim tvrtkama kako je navedeno gore.
Ukoliko želite definirati posebne licenčne uvjete za svoj doprinos, navedite to odmah kad ih pošaljete.
Nema garancije
Program je distribuiran u nadi da će bit koristan, ali BEZ IKAKVE GARANCIJE; čak i bez pretopstavljene
garancije na PRIHVATLJIVU KVALITETU ili SPOSOBNOST ZA ODREĐENE ZADAĆE. Pogledajte GNU General Public
License za više detalja na http://www.gnu.org/copyleft/gpl.html ili u COPYING datoteci uključenoj s Nmap
distribucijom.
Treba uzeti u obzir da je Nmap povremeno srušio loše napisane aplikacije, TCP/IP stackove, pa čak i
operativne sustave. Iako je to ekstremno rijetko, važno je za znati. Nmap nikad ne bi trebalo pokrenuti
na kritičnim sustavima osim ako ste spremni prihvatiti da sustav neko vrijeme ne radi. Ovdje potvrđujemo
da Nmap može srušiti vaš sustav ili mrežu i ograđujemo se od bilo kakve odgovornosti za bilo kakvu štetu
ili problem prouzročen od Nmap-a.
Neispravno korištenje
Zbog male mogućnosti pada sustava i zbog toga što neki crno šeširaši vole koristiti Nmap za prikupljanje
informacija, postoje administratori koji se uznemire i mogu se žaliti kad primjete da im je mreža
skenirana. Stoga je uvijek preporučeno zatražiti dozvolu prije nego započnete i lagani scan mreže.
Nmap nikad ne bi trebao biti instaliran sa specijalnim privilegijama (npr. suid root) iz sigurnosnih
razloga.
Softver drugih tvrtki
Ovaj produkt sadrži softver razvijen od Apache Software Fondacije[11]. Modificirana verzija Libpcap
prijenosne paket capture biblioteke[12] je distribuirana zajedno s Nmap-om. Windows verzija Nmap-a
koristi obradu libpcap-a - WinPcap[13]. Podrška za regularne izraze je dana od PCRE biblioteke[14] koja
je open source softver. Napisao ga je Philip Hazel. Neke funkcije sirovog netvorkinga koriste Libdnet[15]
mrežnu biblioteku koju je napisao Dug Song. Modificirana verzija je distribuirana s Nmap-om. Nmap se
opcionalno može povezati s OpenSSL kriptografskim alatima[16] za podršku detekcije SSL verzije. Sav gore
navedeni softver se slobodno redistribuira pod softverskom licencom po BSD-u.
Klasifikacija kontrole izvoza u US-u.
Klasifikacija kontrole izvoza u US-u: Insecure.Com LLC vjeruje da Nmap spada pod US ECCN (export control
clasification number - klasifikacijski broj kontrole izvoza) 5D992. Ta se kategorija zove “Softver
informacijske sigurnosti koji nije kontroliran ECCN-om 5D002”. Jedina zabrana te klasifikacije je AT
(anti terorizam), koja se primjenjuje na gotovo svu robu i zabranjuje izvoz hrpi lažljivih zemalja, poput
Iran-a i Sjeverne Koreje (op. prev. iliti onih s kojima Ameri nisu dobri). Tako da Nmap ne zahtijeva
nikakvu posebnu licencu, dozvolu ili bilo kakvu drugu autorizaciju američke vlade.
BILJEŠKE
1.
https://nmap.org/
2. originalne Engleske verije
https://nmap.org/man/
3. Creative Commons Attribution Licence
http://creativecommons.org/licenses/by/2.5/
4. RFC 1122
http://www.rfc-editor.org/rfc/rfc1122.txt
5. RFC 792
http://www.rfc-editor.org/rfc/rfc792.txt
6. UDP
http://www.rfc-editor.org/rfc/rfc768.txt
7. TCP RFC
http://www.rfc-editor.org/rfc/rfc793.txt
8. RFC 959
http://www.rfc-editor.org/rfc/rfc959.txt
9. Nmap::Scanner
http://sourceforge.net/projects/nmap-scanner/
10. Nmap::Parser
http://www.nmapparser.com
11. Apache Software Fondacije
http://www.apache.org
12. Libpcap prijenosne paket capture biblioteke
http://www.tcpdump.org
13. WinPcap
http://www.winpcap.org
14. PCRE biblioteke
http://www.pcre.org
15. Libdnet
http://libdnet.sourceforge.net
16. OpenSSL kriptografskim alatima
http://www.openssl.org
Nmap 04/12/2024 NMAP(1)